„Obično govore, hajde uznijet ćemo te gore. Međutim, niko ne vodi računa o dostojanstvu osoba sa invaliditetom. Zašto bi mene neko uznosio gore, ako može da mi prilagodi prostor, kako meni tako i svim drugim osobama sa invaliditetom“, kazala je Selma Plančić, aktivistica Informativnog centra za osobe sa invaliditetom ”Lotos“.
„Na ulicu kada izađeš, imaš problem. Te auto, te parkiranje, te sve na kraju krajeva sve smeta do odredišta“, istakao je Mustafa Husić, član Udruženja slijepih i slabovidnih osoba Gračanica.
Probleme Selme i Mustafe dijele sve osobe sa invaliditetom u našoj zemlji. Arhitektonske barijere, ali i one puno teže savladive, poput barijera pri zapošljavanju i pristupu obrazovanju i uslugama javnog zdravstva za njih su svakodnevnica.
„Ne postoji asistent u nastavi ili ako postoji on se ne koristi adekvatno. Također ginekološki stolovi. To je tabu tema i svaki ginekološki stol je osobi sa invaliditetom je nepristupačan“, rekla je Selma Plančić, aktivistica Informativnog centra za osobe sa invaliditetom ”Lotos“.
A ta nepristupačnost nezamisliva je osobama bez invaliditeta, zbog čega je potrebno kontinuirano raditi na podizanju svijesti o potrebama osoba sa invaliditetom, kako bi ostvarivali jednaka prava. No, čini se da o njihovim pravima malo ko brine, pa čak i oni koji rade u institucijama čije usluge svakodnevno koriste osobe sa invaliditetom.
“Dođeš u banku ne znaju kao da se ponašaju, gdje god dođe: U pošti, u Domu zdravlja, to je najžalosnije , to osoblje ne zna. Svi trebaju edukaciju da znaju kako da se ponašaju prema osobama sa invaliditetom, kako mu pomoći na kraju krajeva“, naglasio je Mustafa Husić, član Udruženja slijepih i slabovidnih osoba Gračanica.
Međutim, edukacija nije jedini problem. Mnogo veći je diskriminacija. Iako postoji Zakon o zabrani diskriminacije, on se krši ili ne primjenjuje tamo gdje je potrebno. A da bi to mogle spriječiti i reagovati i same osobe sa invaliditetom moraju biti upoznate sa odredbama zakona, što često nije slučaj.
„Zato što nismo bili dovoljno informisani. U prvoj formi Zakona nije bila naznačene diskriminacije po osnovu invaliditeta. Kasnije je određenim izmjenama i dopunama tog Zakona došlo do poboljšanja u tom smislu.“, navela je Tifa Tučić, predsjednica Udruženja građana oštećenog vida Tuzla.
„Prva stepenica je da počnemo koristiti zakon i da testiramo sistem sa svim tužbama, žalbama i da se time sistem pokrene čime ćemo Zakon iskoristiti na najbolji mogući način“, rekao je Samir Arnaut, službenik za ljudska prava u Uredu OSCE-a u Tuzli.
No, iako definisana zakonom, diskriminacija vrlo često ostane neprepoznata. Kako bi osobama sa invaliditetom približila njihova prava ali i uvid u slučajeve diskriminacije Misija OSCE-a u BiH je izradila tekst Zakona o zabrani diskriminacije odštampan na Brajevom pismu. Svaka slijepa osoba na području TK imat će mogućnosti da koristi Zakon, i na taj način moći će pravovremeno reagovati ukoliko su njena ljudska prava ugrožena.