Zakonom o roditeljima njegovateljima na području Federacije BiH koji se primjenjuje od 30. decembra prošle godine pruža se prije svega finansijska podrška roditeljima čija djeca trebaju 24 satnu brigu, a smanjuje se i diskriminacija najugroženijih, tačnije roditelja koji imaju djecu i osobe sa teškoćama u razvoju. Kako bi se ustanovilo da li roditelj zadovoljava kriterije koji su predviđeni ovim zakonom, potrebno je da se zdravstveno stanje djeteta konstatuje medicinskim vještačenjem.
„Ako i kada se procijeni da dijete nažalost zadovoljava kriterije koji su pobrojani u zakonu, roditelj može ostvariti status roditelja njegovatelja. Molim roditelje da budu strpljivi, znam da vrijeme leti, da nam je svaki dan važan, ali je prvi zakon koji je možda bolji od Hrvatskog zakona koji već postoji, mislim 15-16. godina je na snazi” , ističe Ines Kavalec, direktorica Udruženja „Dajte nam šansu”.
Iako se roditelj koji ostvari status roditelj njegovatelj tretira kao da je u radnom odnosu, sredstva u iznosu minimalne prosječne plate u Federaciji BiH za roditelje njegovatelje nisu dovoljna za sve ono što im je potrebno, ali i pored toga što se Zakonom o roditeljima njegovateljima zadovoljava mali segment potreba tih osoba, ova vrsta podrške predstavlja vjetar u leđa. Prema procjenama, u Federaciji BiH trenutno je oko pet hiljada osoba kojima je ova pomoć potrebna.
„ Što znači da je njegova minimalna plata 540 KM i plus na to idu doprinosu, socijalno, penziono i ono što je najveći benefit svega toga jeste da će roditelji imati neku skromnu penziju. To su oni roditelji koji ne mogu zbog zdravstvenog stanja svog djeteta ni pomisliti tražiti neki posao. Ne mogu svoje dijete prepustiti da ga neko čuva jer je zaista u takvom zdravstvenom stanju i u konačnici priznao ih je sistem, skromna je to plata” , govori Kavalec.
Među kriterjima za sticanje statusa roditelj – njegovatelj su, među ostalim, da djeca i osobe ne mogu samostalno izvršavati osnovne životne funkcije, a ono što je posebno važno jeste da je usvojena inicijativa nekoliko udruženja djece i osoba sa invaliditetom da se iz zakona briše dio u kojem se tretiraju samo osobe sa invaliditetom do navršene 30. godine života, jer se zna da su njihovi invaliditeti trajni i zahtjevaju cjeloživotnu brigu.
