Više od 300 diplomanata i magistara Univerziteta u Tuzli preuzelo je svoje diplome. Nakon četiri ili više godina studiranja, konačno su dočekali da zajedno bace kape u zrak i da započnu jednu novu životnu etapu. Među njima je i Ajla iz Živinica. Kaže da je bilo teško, ali da ne žali ni za jednom neprospavanom noći i svim onim propuštenim izlascima i druženjima sa prijateljima. Kako kaže, danas kada je uzela diplomu, shvatila je da se sve isplatilo.
“Prije svega sam ponosna sama na sebe što je po mom mišljenju najvažnije. Trebalo je puno truda, puno znoja, puno suza. Svega je bilo, ali zaista lijepo iskustvo je iza mene i drago mi je da sam napokon završila”, kazala nam je Ajla Ćasurović, magistra farmacije
Osim Ajle, danas je svoje diplome dobilo još tri stotine diplomanata i magistranata Univerziteta u Tuzli.
“Naši diplomanti i magistri su iz svih naučnih oblasti, sa svih 12 fakulteta Univerziteta u Tuzli. Mi danas sa njima dijelimo ovaj svečani trenutak, nadamo se da su stekli sve vještine i znanja i želimo im sreću i uspjeh”, kazala je prof.dr. Nermina Hadžigrahić, rektorica Univerziteta u Tuzli.
A da studenti Univerziteta u Tuzli zaista steknu dobro znanje i vještine, pokazuje i Safet, sada magistar logopedije. Po završetku četverogodišnjeg studija ubrzo je pronašao posao u Zavodu za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine Pazarić, nakon čega se odlučio za dodatnu edukaciju, te je upisao magistarski na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu.
“Bilo je malo mukotrpno jer sam uporedo radio i studirao ali sada kada dobijam diplomu znam da je sve vrijedilo. Nije možda posao koji sam oduvijek želio da radim jer sam se na kraju srednje škole odlučio za logopediju. Kroz studiranje sam bježao od rada u zavodima ali kada sam počeo da radim vidio sam da je to plemenit posao i pronašao sam se u tome”, rekao je Safet Planjac, magistar logopedije
I mnoge druge Safetove kolege i kolegice se sigurno vide kao stručnjaci u onim oblastima za koje su četiri ili više godina učili, a neki možda i ne jer planiraju napustiti Bosnu i Hercegovinu. Ipak na licima svih ovih mladih ljudi vidjelo se da su izuzetno ponosni na sebe jer su napravili još jedan važan životni korak.