U Tuzli je održan Okrugli sto o promociji hraniteljstva kao oblika brige sa posebnim fokusom na djecu bez pratnje i tražioce azila. Zakonske odredbe za ovu oblast još nisu donijete, pa nema mogućnosti da hraniteljske porodice zbrinu djecu van Bosne i Hercegovine. Ipak, ima interesa među tim porodicama za smještaj djece bez pratnje.
”Da bismo došli do priče o sistemu i smještaj u sistem socijalne zaštite, djeca moraju putem Službe za poslove sa strancima i Ministarstva vanjskih poslova dobiti određene statuse. Kad dobiju statuse, a trenutno zakoni definišu da ta prava koriste stanovnici BiH, kroz regulisanje statusa sa Službom sa strancima, tek se tada može pričati u ovom dijelu smještaja u hraniteljske porodice”, istakao je Elvir Čamdžić, licencirani trener za obuku hraniteljskih porodica u FBiH.
”Bit će lakše međunarodnim organizacijama i lokalnim nevladinim organizacijama koje noću imaju dijete a ne znaju šta će s njim, imamo i hitno hraniteljstvo. Oni u tim momentima ako imaju spremnu porodicu u sistemu socijalne zaštite koja je spremna da zbrine to dijete, pa bar do sutra da ne bude na ulici ili nekoj prihvatnoj stanici, ono može biti u toj porodici”, poručuje Suada Selimović, predsjednica Udruženja za edukativnu i savjetodavnu podršku hraniteljstvu u FBiH.
Priča o hraniteljstvu počela je s primjenom Zakona o hraniteljstvu u Federaciji BiH 2018. godine. Nadležni navode i da konvencije i regulative o pravima djeteta obavezuju za stvaranje uslova da djeca odrastaju u porodici, ako ona nije biološka onda bar hraniteljska.
Ko može postati hranitelj?
To su one porodice koje imaju regulisan materijalni i socijalni status, te koje nisu registrirane kao porodice sa poremećenim odnosima. Za srodničke porodice, odnosno ukoliko srodnik djeteta, nena ili djed postaju hranitelji, ne moraju ispunjavati ni uslov da imaju srednju školu. Ono što je obaveza svih hraniteljskih porodica je da prođu edukaciju o ovoj temi, kada ih nadležni upoznaju u kakvom stanju su djeca koja dolaze u porodicu.
U Tuzlanskom kantonu je trenutno 105 hraniteljskih porodica, u 85 je smješteno po jedno dijete, a u 20 porodica su smještene starije osobe.
Neke općine nemaju niti jednu hraniteljsku porodicu.
Hraniteljske porodice dobijaju novčanu naknadu koja se u Tuzlanskom kantonu kreće od 550 do 600 KM.
Zakonski, djeca u hraniteljskoj porodici ostaju do punoljestva ili do 26 godina, ukoliko su na redovnom školovanju. U praksi, ostaju još godinu dana poslije, dok se ne priprema za samostalan život.
Ukoliko je smještaj potreban za naprimjer brata i sestru, nadležni se odlučuju pronaći porodicu koja je spremna prihvatiti oboje, odnosno ne razdvajaju ih. Praksa je pokazala, da djeca koja su bila u hraniteljskim porodicama, nakon odlaska od hranitelja, ostvaruju kontakte s njima.
