Nura je u julu 1995. godine, sa mužem i tri sina krenula prema Tuzli. Nakon nekoliko dana, u Tuzlu je stigla, ali sama. Muž i sinovi su ubijeni. Posmrtne ostatke dva sina i muža je pronašla i ukopala, ali jedan sin nikada nije pronađen.
„Tako su dani prolazili, ja sam pronašla dva sina i muža, a još jedno dijete nisam našla. Drugo dijete nisam našla, našla sam Mirsada i Fuada, a Aliju nisam. Već 28 godina živim sama, bez svojih najmilijih“, kazala je Nura Mustafić.
Još mnogo majki traga za posmrtnim ostacima svojih članova porodice. Da ukopa sve kosti svog muža, već skoro tri decenije čeka i Fatima. Za sve ove godine ukopala je samo dvije kosti. Osim za posmrtnim ostacima muža, traga i za drugim članovima porodice.
„Našla sam od ruke i od noge samo po jedna kost i to sam čekala da se još nešto nađe i 2013. sam ukopala te dvije kosti, ništa više ne javljaju, ništa više nisam pronašla. Tražim bratića jednog, nikad ga nismo našli i od amidže dva sina i jedan unuk nisu ih još nikad našli“, priča nam Fatima Smajlović.
Prema podacima Instituta za nestale osobe BiH, tokom rata je nestalo više od 30 hiljada osoba. Iako je od završetka rata otkriveno desetine masovnih grobnica, nisu pronađeni svi ubijeni. U ovom momentu se traga za posmrtnim ostacima sedam hiljada osoba, dok od većeg broja njih nikada nije pronađena nijedna kost.
„Što se tiče Srebrenice i genocida mi i nakon 28 godina tragamo za preko hiljadu žrtava koje nismo našli. Nadamo se i trudimo se i trudit ćemo se i prenijeti na sljedeće generacije da to nastave, kako bi se pronašla i posljednja žrtva, da se ukopa i da se na njenom nišanu napiše ime i prezime“, rekao je Hamdija Fejzić, predsjednik UO Memorijalnog centra Srebrenica Potočari.
Zbog toga majke Srebrenice i brojna udruženja apeluju na institucije da bez prestanka rade na traganju za nestalima. Poručuju i onima koji znaju gdje su masovne grobnice, da to kažu.
„Sa ovog mjesta ću poručiti institucijama i onim koji se bave pronalaskom nestalih da ubrzaju procese. Mi ako nemamo grobnice, ako nemamo ekshumirano tijelo, identifikovano, onda nećemo imati dženaze“, kazala je Šuhra Sinanović, predsjednica Udruženja žena Podrinje – Bratunac.
Sve ove godine, majke, supruge, sestre, koje su izgubile članove svojih porodica, kažu, nemaju se čemu nadati, osim tome da će ih, dok su one žive, pronaći i ukopati, kako bi i oni, ali i one, na kraju, pronašle svoj mir.
