Armin Mujkanović iz Tuzle osvojio je nagradu za BH vozača godine. To znači da je ostvario vrhunske rezultate u automobilskim trkama kako u BiH tako i u regiji. Među četrnaest vozača koji su bili u konkurenciji, Mujkanović je osvojio najviše glasova stručnog žirija u čijem su sastavu bili legendarni vozači Bosne i Hercegovine.
„To je jedno od najcjenjenijih priznanja, već 18 godina se proglašava vozač godine, to je creme de la creme, od svih najbolji. Nažalost, Bosna i Hercegovina je ostala bez šampionata u autosportu i bili smo prinuđeni voziti drug šampionate, ja sam izabrao šampionat Hrvatske. Osvojio sam šampionsku titulu u klasi 6A, a u grupi 6 sam bio četvrti“, rekao je u izjavi za RTV Slon Armin Mujkanović, dobitnik nagrade BH vozač godine.
Iako još nema ni 30 godina, Armin se već dvije decenije aktivno bavi ovim sportom. Ljubav prema automobilima razvila se kad je imao četiri godine.
„Nije to slučajno, djed je vozio moto utrke, tata auto trke, pa sam ja to nastavio. Vozio sam karting. Prvi put sam sjeo u karting sa četiri godine. Karting utrke sam počeo voziti sa osam godina, osvojio sam sedam titula, školovao sam se kod Michaela Schumahera u Njemačkoj. Prvi utrku sam vozio 2007. sa nepunih 13 godina sam vozio autoutrke“, kazao je Mujkanović.
Vrhunske rezultate u istom sportu ostvaruje još jedan Tuzlak, Adnan Mehmedović. Mehmedović je na 18. Izboru za BH vozača godine, osvojio drugo mjesto u disciplini vožnja na 400 metara. Adnan sa svojom „dvicom“ kako zove svoj automobil, za nekoliko sekundi dostiže brzinu 200 km na sat. Ova mu je sezona, kaže, bila najuspješnija do sada.
„To je jako brz auto koji od 0 do 100 ubrzava za dvije sekunde. To je baš brutalno i u ovoj sezoni smo bili najbrži, osvojio sam Prvenstvo BiH, u regiji sam isto bio prvi na četiri pogona, ova sezona mi je baš bila vrhunska“, rekao je Adnan Mehmedović, drugoplasirani u Izboru za BH vozača godine.
Iako i Adnan i Armin ulažu velika sredstva u ovaj sport, trudeći se da ne padne u zaborav, podršku vlasti kažu nemaju. Sve što potroše uglavnom je iz vlastitih sredstava.
„Jeste skup sport jako, nikakvu podršku nemam, nikakvih sponzora, sve to mi prijateljski radimo. Ne može se sabrati, jako puno novca tu ode, jedan vikend što odemo, potrošimo sigurno 300 eura, da ne pričam o kvarovima, jedan kvar izađe oko 500 eura“,kazao je Mehmedović.
Bez obzira na sve, nijednom od njih nije žao novca uloženog u bavljenje ovim sportom. Armin je kaže ispunio svoj dječački san nakon što je kupio automobil sa kojim sada vozi utrke.
„Moj dječački san je bio da imam ovo auto, imam sliku kad je tek ova Honda izašla, 2000.-te godine kada se pojavila na utrci, bila mi je dječački san i ostvario sam ga prošle godine, uz vrhunski rezultat“, rekao je Mujkanović.
„Nije teško kad nešto volite, kad imate ljubav prema tome. Devedeset posto sam ja uradio na ovom autu, to su moje ruke, ono nešto malo što nisam mogao uraditi to su mi pomogle kolege“, kaže Mehmedović.
Sada će, kažu Armin i Adnan, napraviti kratku pauzu i raditi na svojim limenim ljubimcima, kako bi već na proljeće krenuli u utrku za novim nagradama.
