Od oproštaja do izbora novog poglavara Crkve
Svijet gleda prema Vatikanu. Kada papa ode s ovog svijeta, nije to samo smjena na čelu Crkve, već trenutak koji dotiče milione vjernika. Njegova smrt ne označava samo kraj jedne ere, već i početak perioda punog simbolike, sjećanja i iščekivanja.
Kako se potvrđuje smrt pape?
Kada se dogodi ono što nijedan vjernik ne želi da čuje, odgovornost da to potvrdi leži na kardinalu kamerlengu. Nije to obična formalnost – to je čin koji se odvija s posebnom ozbiljnošću i poštovanjem. Kamerlengo prilazi papinom tijelu, tiho ga doziva njegovim krsnim imenom tri puta. Nekada se koristio mali srebrni čekić kako bi se dodirom na čelo simbolično potvrdila smrt, ali ta praksa je ostala u prošlosti.
Jednom kada se ustanovi da poglavara više nema, zatvara se njegova privatna soba, a Ribarski prsten, simbol njegove vlasti, se uništava. Time se svijet oprašta od jednog pape i priprema za onog koji tek treba doći.
Vrijeme oproštaja i molitve
Nakon što se vijest proširi, vrata Bazilike svetog Petra otvaraju se kako bi vjernici mogli doći, stati u tišini i posljednji put pogledati lice čovjeka koji ih je vodio. Taj trenutak nije samo za crkvene velikodostojnike, dolaze obični ljudi, porodice, stariji, djeca, svi oni koji su osjećali da je papa bio i njihov vodič.
Nekoliko dana kasnije, sahrana se odvija na Trgu svetog Petra (kako javljaju mediji papa Franjo je imao skromne i vrlo jednostavne želje za svoj pokop), pred hiljadama ljudi. Običaj je da papa bude položen u kriptu bazilike, gdje su počivali i njegovi prethodnici (prema volji pape Franje, on će biti pokopan, umjesto u tradicionalnom papinskom grobu ispod bazilike svetog Petra, u rimskoj bazilici Santa Maria Maggiore, čime je prekida tradiciju staru oko 300 godina). Nakon sprovoda, započinje tiho, ali važno iščekivanje, ko će biti njegov nasljednik?
Put do novog pape
Dok se svijet oprašta, kardinali se pripremaju za okupljanje u Sikstinskoj kapeli. Tu, ispod veličanstvenih freski Michelangela, počinje konklava, zatvoreni proces u kojem se bira novi poglavar Katoličke crkve.
Ovdje nema glasnih rasprava ni kamera. Kardinali su odsječeni od svijeta, bez telefona, bez vijesti, bez bilo kakvog spoljnog utjecaja. Njihov zadatak nije lak, moraju izabrati nekoga ko neće samo naslijediti papinsku stolicu, već i povjerenje milijardi ljudi.
Glasanje teče u tišini. Papirići s imenima pažljivo se presavijaju, polažu u posudu, a nakon prebrojavanja spaljuju se. Svijet strpljivo čeka: ako iz dimnjaka Sikstinske kapele izađe crni dim, glasanje nije bilo uspješno. Ako se nebo oboji bijelim dimom, znamo da je odluka pala.
Koliko dugo svijet može čekati?
Ponekad izbor traje samo nekoliko sati. Ponekad, danima. Ali bilo je trenutaka u prošlosti kada se Crkva nalazila u neizvjesnosti mjesecima, čak i godinama. Najduža konklava trajala je 34 mjeseca, od 1268. do 1271. godine, dok su kardinali pokušavali donijeti odluku. Frustracija je bila tolika da su vlasti u Viterbu, gdje se glasalo, uklonile krov sa zgrade, ostavivši kardinale na milost i nemilost vremenskim prilikama, samo kako bi ih natjerali da donesu odluku!
Danas su pravila jasnija i prilagođena savremenom svijetu, najčešće sve bude gotovo u nekoliko dana, jer vjernici ne mogu ostati dugo bez svog duhovnog vođe.
Onaj koji će reći: Habemus Papam!
Kada izbor bude završen, vrata kapele se otvaraju i novi papa prvi put izlazi pred narod. Njegov prvi zadatak je da blagoslovi svijet riječima “Habemus Papam” – “Imamo papu”.
Ljudi na Trgu svetog Petra, oni pred televizorima, vjernici širom svijeta – svi tada napokon vide novo lice koje će ih voditi u vjeri. Od tog trenutka, prošlost ostaje iza, a počinje novo poglavlje.
Pape koje je svijet pamtio
Ivan Pavao II – papa koji je oborio rekorde
Malo je papa ostavilo toliko dubok trag kao Ivan Pavao II. Bio je papa najduže službenje u 20. vijeku – čak 26 godina. Bio je prvi papa iz Poljske, ali i prvi papa koji je putovao širom svijeta, posjetivši preko 120 zemalja. Smatran je jednim od najharizmatičnijih papa, ali i jednim od najbližih običnim ljudima. Njegova sahrana 2005. godine privukla je milione ljudi, a uzvici “Santo Subito” (Odmah svetac!) odjekivali su među okupljenima, izražavajući želju vjernika da što prije bude proglašen svetim.
Papa Franjo – prvi u mnogo čemu
Ako je neki papa unio svježinu i promjene, onda je to bio Franjo. Prvi papa iz Latinske Amerike, prvi jezuita na čelu Crkve i prvi koji je uzeo ime Franjo, inspirisan svetim Franjom Asiškim i njegovim skromnim načinom života. Poznat po jednostavnosti, Franjo je odustao od papinskog luksuza i umjesto tradicionalne zlatne papinske krune, zadržao svoju staru metalnu pektoralu (krst).
Njegov pontifikat obilježili su pokušaji reforme Vatikana, otvaranje dijaloga s drugim vjerama i snažan fokus na siromašne i marginalizovane. Umjesto grandioznih limuzina, često je birao mali Fiat ili običan autobus. Njegova poruka? Crkva treba da služi ljudima, a ne da bude zatvorena u svojoj veličini.
Zanimljive činjenice o izboru pape
Prvi papa koji je izabran izvan Evrope bio je upravo papa Franjo, koji dolazi iz Argentine. Najmlađi papa u historiji bio je Benedikt IX, izabran kada je imao samo 11 ili 12 godina, dok je najstariji novoizabrani papa bio je Klement XII, koji je imao 78 godina kada je preuzeo dužnost.
Jedini papa koji je abdicirao u modernom dobu bio je Benedikt XVI, koji se 2013. godine povukao iz papinske službe zbog zdravstvenih razloga.
Pape od 1900. do 2025. godine
U zadnjih 125 godina Kataločiku crkvu vodilo je deset papa. Najkraće je trajo pontifikat pape Ivana Iavao I – tek mjesec dana, dok je najduži pontifikat bio pape Ivana Pavao II. U narednim redovima donosimo popis papa koji su Katoličku crkvu i vjernike vodili u pretohodnom stoljeću.
Pio X (1903–1914) Poznat po uvođenju reformi u liturgiju i promicanju čestog primanja pričesti.
Benedikt XV (1914–1922) Pokušao je posredovati tokom Prvog svjetskog rata i zalagao se za mir.
Pio XI (1922–1939) Potpisao Lateranske ugovore s Mussolinijem, čime je Vatikan postao suverena država.
Pio XII (1939–1958) Vodio Crkvu tokom Drugog svjetskog rata i bio kontroverzan zbog odnosa prema Holokaustu.
Ivan XXIII (1958–1963) Pokrenuo Drugi vatikanski koncil koji je modernizirao Katoličku crkvu.
Pavao VI (1963–1978) Nastavio reforme Drugog vatikanskog koncila i zalagao se za dijalog s drugim religijama.
Ivan Pavao I (izabran 26. avgusta 1978, umro 28. septembra 1978) Bio papa samo 33 dana, poznat kao ‘nasmijani papa’ zbog svoje topline i jednostavnosti.
Ivan Pavao II (izabran 16. oktobra 1978, preminuo 2. aprila 2005) Prvi papa iz Poljske, borio se protiv komunizma i mnogo putovao širom svijeta.
Benedikt XVI (izabran 19. aprila 2005, povukao se 28. februara 2013) Prvi papa u modernom dobu koji je abdicirao, poznat po teološkom znanju i konzervativnim stavovima.
Franjo (izabran 13. marta 2013 – danas) Prvi papa iz Latinske Amerike, poznat po skromnosti i zalaganju za siromašne.
Osim izbora pape i izbor papinskog imena je veoma zanimljiv i simboličan proces. Kada kardinali izaberu novog papu, on mora odlučiti kako će se zvati, a taj trenutak je potpuno ličan i odražava poruku koju želi poslati svijetu.
Kako papa bira ime?
Negdje u tišini Sikstinske kapele, nakon što je bijeli dim obavio nebo iznad Vatikana, izabrani papa suočava se s pitanjem koje će odrediti njegov pontifikat: Kako želiš da se zoveš?
Nema tu dugog razmišljanja, nema spiska unaprijed odabranih imena. Samo trenutak u kojem izgovara riječ koja će od tog dana postati njegov identitet pred milijardama ljudi. Ime koje bira nije slučajno – ono nosi priču, poruku i često mali trag pape koji je došao prije njega.
Papa ne nasljeđuje ime od prethodnika, već ga bira sam, inspirisan svetim ličnostima, bivšim papama ili vrijednostima koje želi naglasiti tokom svog pontifikata.
Zašto pape biraju novo ime?
U svakodnevnom životu, imena su nešto što nosimo od rođenja. Ali kada neko postane papa, njegovo rođenje u Crkvi postaje novo poglavlje. Zato svaki izabrani poglavar Katoličke crkve bira ime koje će simbolizirati njegovu misiju i vrijednosti koje želi naglasiti.
Posljednji papa koji je zadržao svoje krsno ime bio je Hadrijan VI, davne 1522. godine. Od tada, svaki nasljednik Svetog Petra donosi novu odluku o tome kako će biti poznat svijetu.
Šta stoji iza izbora imena?
Svaki papa bira ime prema nečemu što mu je blisko i važno. Nekada je to naslijeđe prethodnih papa, nekada su to lični uzori, a ponekad je u pitanju jasna poruka koju želi poslati vjernicima.
Mnogi pape kroz istoriju odlučili su nositi ime svog prethodnika kojeg su poštovali, želeći nastaviti njegov put. Ivan Pavao II je izabrao ime u čast Ivana Pavla I, pape koji je proveo na tronu samo 33 dana, ali je ostavio dubok utisak svojom jednostavnošću i dobrotom.
Drugi su tražili inspiraciju u svecima. Kada je Jorge Mario Bergoglio 2013. godine izgovorio ime Franjo, bio je to trenutak koji niko nije očekivao. Do tada, nijedan papa nikada nije izabrao to ime. Ali u tome je bila njegova poruka – povezanost sa svetim Franjom Asiškim, zaštitnikom siromašnih i skromnih. Bio je to znak da će njegov pontifikat biti usmjeren na one kojima je pomoć najpotrebnija.
Ponekad, ime nije samo odraz prošlosti, već i vizija budućnosti. Kada je Ivan XXIII preuzeo papinsku dužnost, njegovo ime je bilo najava velikih promjena – kasnije je pokrenuo Drugi vatikanski koncil, koji je modernizirao Crkvu i donio novi način povezivanja s vjernicima.
Postoje li neka pravila?
Papa može odabrati bilo koje ime, ali postoje neka nepisana pravila.
Jedno ime nikada nije ponovljeno: Petar II. Možda iz poštovanja prema apostolu Petru, prvom papi, možda iz uvjerenja da se taj naslov ne može ponovo dodijeliti.
Također, neka imena nose određenu težinu. Benedikt IX bio je jedan od najkontroverznijih papa u historiji, pa niko stoljećima nije ponovio to ime sve do 20. vijeka. S druge strane, ime Ivan nosilo je povjerenje, čak 23 pape nosila su ga kroz istoriju, više nego bilo koje drugo ime.
Iako u teoriji ne postoji zabrana, nikada se nije desilo da papa uzme ime Isus, vjerovatno zato što bi to bilo smatrano previše svetim i neprikladnim za smrtnika.
Prvi trenuci novog pape
Onog trenutka kada izabrani papa izgovori svoje novo ime, ono se unosi u zvanične zapise i postaje njegov novi identitet. Nedugo zatim, pojavljuje se na balkonu bazilike Svetog Petra, dok okupljeni narod širom svijeta s nestrpljenjem očekuje njegove prve riječi.
Jednostavno i svečano izgovara: “Habemus Papam”: Imamo papu.
A onda, po prvi put, izgovara ime koje je odabrao. I u tom trenutku, svijet zna ko će ga voditi u vjeri.
Zanimljive činjenice o papinskim imenima
Najčešće ime među papama je Ivan, čak 23 pape nosila su ovo ime. Prvi papa koji je uzeo dvostruko ime bio je Ivan Pavao I 1978. godine, kombinujući imena Ivana XXIII i Pavla VI u znak zahvalnosti za njihove reforme. Franjo je prvo i jedino ime u papinskoj historiji – prije pape Franje 2013. godine, nijedan papa nikada nije nosio to ime.
Dakle, kada novi papa bira svoje ime, on ne bira samo riječ, bira poruku, naslijeđe i pravac svog pontifikata.
