Propisi o kurbanu utemeljeni su na Kur'anu i Sunnetu i klanje kurbana je vadžib za svaku muslimansku porodicu koja je to u mogućnosti, odnosno čija je imovina tolika da može podmiriti njihove svakodnevne porodične potrebe.
Ashabi su pitali Božijeg Poslanika a.s. :”Zašto koljemo kurbane?” On je odgovorio:”To je sunnet vašeg prethodnika Ibrahima-alejhisselama.” Prema tome Ibrahim a.s. je zaveo klanje kurbana i to je njegov sunnet.
Kur’an ističe o Ibrahimu a.s. i njegovoj žrtvi sljedeće: „I on(Ibrahim a.s.) reče: ”Ja ću ići svome Gospodaru, On će mene naputiti na pravi put. Gospodaru, Bože, pokloni mi (sina) od dobrih ljudi! Pa smo ga mi obradovali blagim i razumnim dječakom. Kada je dječak odrastao da može s njim raditi, otac mu reče: ”Moj sinak, ja viđam u snu da tebe koljem i žrtvujem; razmisli, šta ti o tom misliš?” On reče:”Moj oče, učini što ti se zapovijeda. Ti ćeš mene ako Bog bude htio, naći od strpljivih!” Kada se oba predadoše volji Božijoj i kada Ibrahim položi sina čelomna zemlju,Mi mu doviknusmo:”Ti si obistinio i ispunio svoj san.” Tako mi nagrađujemo one koji dobro čine. Zaista je ovo jasno iskušenje. I mi smo njegova sina iskupili velikom žrtvom. I ostavili mu spomen u budućim pokoljenjima. Nek spas i mir bude sa Ibrahimom. Mi tako nagrađujemo čestite; on je bio od naših vjernih sluga. Mi smo ga obradovali sa Ishakom kao pejgamberom od dobrih ljudi. Svoj blagoslov izlili smo na njega i Ishaka. Između njihovih potomaka ima dobročinitelja, a ima i očitih nasilnika prema samom sebi.” (Suretus-saffat, 99-113).
Kako se vidi iz ovih ajeta, Ibrahim a.s. je u ime Boga napustio svoju domovinu i otišao pokoran volji svoga Gospodara pun nade da ga ON neće napustiti, nego da će ga na put spasa izvesti. Pod starost je molio da mu Bog pokloni sina, koji će spadati u dobre ljude i Bog mu ga je dao u osobi Ismaila. Tek što je Ismail prirastao da može s ocem raditi, u snu se Ibrahimu prikazuje da treba svog jedinka žrtvovati. I otac i sin voljni su bili u ime Boga doprinijeti tu najveću žrtvu.
Tek što su pristupili žrtvi, Bog spašava obojicu i otkupljuje Ismaila velikim kurbanom. Na ovakve ljude izlijeva se Božiji blagoslov; ostaje im povećano potomstvo i živa slava i spomen u njemu. Po ovom primjeru Bog će ovako svakog nagraditi ko bude voljan pristati na žrtve, na žrtve svojih jedinaka i svojih života. Samim pristankom na ovakve žrtve očuvat će se i jedinci sinovi i životi. Trajno na zemlji ostaje i slavu i svijetle uspomene čuva samo onaj ko prema ovom primjeru postupi. Simbol ove uzvišene misli, koju je zasnovao Ibrahim alejhiselam, je klanje kurbana i izvršavanje Ibrahimova a.s. sunneta. Čitav život i sav ljudski postupak treba da nosi pečat ovog sunneta. To je duh kurbana. Kurban bez ovog duha je bez vrijednosti isto kao što je bez vrijednosti post koji čovjeka ne popravlja i ne preporođava. ”Mnogo ih je koji kolju kurban, a od tog kurbana nemaju ništa osim meso.” Kurban je simbol žrtvovanja i to žrtvovanja onog što je čovjeku najmilije: otac žrtvuje sina, a sin, mladi jedinac, žrtvuje svoj život.
