Za prevenciju nasilja nad ženama, Grad Tuzla u ovoj godini izdvojio je oko 250 hiljada KM. Petina sredstava je za rad Sigurne kuće. Je li to dovoljno i šta bi još trebalo činiti da se zaštite žrtve nasilja?
Femicid u Gradačcu uznemirio je javnost, posebno žrtve nasilja, kažu u Sigurnoj kući u Tuzli.
”Žene ovih dana uvijek na razgovoru ističu da su u Nizami vidjele sebe, da su se uplašile da li će se ista sudbina desiti i njima”, navodi Anamarija Divković, socijalna radnica u Sigurnoj kući Tuzla.
U Sigurnoj kući trenutno je smješteno šest žena i dijete. Godišnje zbrinu oko 130 žrtava nasilja, što je navedeno u izvještaju koji je prihvatio Kolegij gradonačelnika Tuzle. Prepoznali su u lokalnoj zajednici problem, pa sufinansiraju rad Sigurne kuće i projekte prevencije nasilja nad ženama.
”Dodjeljuju se sredstva nevladinim organizacijama sa pozicije grant neprofitnim organizacijama, udruženja, fondacije 100 hiljada, grant za realizacijuz Lokalnog akcionog plana za Rome 40 hiljada i grant za mlade 45 hiljada ove godine, Jedna od prioritetnih oblasti za finansiranje je rodna ravnopravnost odnosno podoblasti ekonomsko osnaživanje žena, sprečavanje nasilja nad ženama”, ističe Asja Redžić, pomoćnica gradonačelnika za socijalnu zaštitu.
Tuzla je primjer drugim lokalnim zajednicama. No, prvi čovjek grada kažu da svi nivoi vlasti trebaju dati više.
”Iako je većina korisnika Sigurne kuće iz drugih općina našeg kantona, nama je to nebitno. Žrtva nasilja je za nas žrtva nasilja. Apelujem da sve jedinice lokalne samouprave, naš kanton, Federacija, moraju se uključiti sa većim sredstvima u rad ovih sigurnih kuća”, navodi Zijad Lugavić, gradonačelnik Tuzle.
U lancu zaštite žrtava nasilja bi pored porodice, lokalne zajednice i nevladinih organizacija, trebali u većoj mjeri biti uključeni pravosudni organi. No, u praksi nije tako, potvrđuje nam aktivistica Mira Vilušić.
”Ja to govorim iz ličnog iskustva, gdje sam mladog policajca pitala, pa kad se desi to kako reagovati, a on odgovara, pa znate šta gospođo, to je ipak problem porodice. Moramo prvo krenuti ponovo u edukaciju, ponovo izlistati zakon koji govori o zaštiti žene, ponovo izlistati ono što je BiH potpisala na međunarodnom planu”, naglašava Vilušić.
Trebalo bi, kaže, educirati i društvo. Jer zatvaranje očiju, podrška je zlostavljaču, a ne žrtvi.
