Seksualno nasilje tokom rata: Tri decenije tabooa
O seksualnom nasilju tokom rata se malo priča, a još manje zna. Krivci većinom nisu procesuirani ni pred kojim sudom, pa je žrtvama ostalo samo jedno, da educiraju i informišu mlađe generacije o strahotama koje su preživjeli, kako bi se spriječilo ponavljanje sličnih tragedija u budućnosti.
Mirsada, jedna od preživjelih žrtava logora u Capardama kod Kalesije, s teško se prisjeća strahota iz 1992. godine, kada je odvedena u logor. Tamo je, poput drugih djevojaka, pretrpjela seksualno nasilje. Odgovorni za ta djela nikada nisu procesuirani. Mirsada je svjesna da pravdu vjerovatno neće dočekati, jer se počinilac nalazi u drugoj državi. Ipak, vođena željom da se ovakve tragedije nikome ne ponove, nakon sedamnaest godina šutnje, odlučila je svoju potresnu priču podijeliti s drugim žrtvama te sa studentima i učenicima.
„Nažalost ’92 godine preživjela sam seksualno zlostavljanje u ratu. Na ovu temu sam odlučila da trebam javno govoriti i da se priča zbog kažnjavanja počinilaca a zajedno i sa mladima radimo sa suočavanju sa prošlošću, da bi oni gradili bolju budućnost za sve nas i za generacije koje dolaze“ ističe Mirsada Tursunović, predsjednica Udruženja ”Naš glas” Tuzla
Međugeneracijska borba “da se ne zaboravi”
U okviru projekta ”Međugeneracijsko suočavanje s prošlošću” kojeg provodi Udruženje ”Vive žene” Tuzla, studenti Univerziteta u Tuzli proteklih godinu dana aktivno su učestvovali u radionicama, gdje su razgovarali s brojnim žrtvama seksualnog nasilja iz ratnog perioda. Među njima je i Meliha, studentica koja ističe da se uključila u projekat jer vjeruje da se o sudbinama ovih žrtava premalo zna. Smatra da njihove priče moraju biti ispričane kako bi se podigla svijest i pružila podrška i drugim žrtvama rata.
„Prvenstveno moram da istaknem da kao neko ko pripada ovoj mladoj generaciji nažalost bila u deficitu sa informacijama koje su vrlo značajne, a to je naša prošlost. Hoću da kažem da je meni negdje bilo značajno čuti sve te priče ljudi koji su podnijeli žrtvu da ja danas kao mlada osoba budem u svojoj zemlji sigurna“ Meliha Mešanović, studentica.
Sličnog mišljenja je i Melihina kolegica Jasmina, koja ističe da ratne traume ne poznaju granice spola. Dodaje i da su i muškarci i žene podjednako izloženi brutalnosti rata i različitim oblicima nasilja koje on sa sobom donosi.
„Ono što bih ja istakla po pitanju ovog projekta jeste da on uključuje i žene i muškarce koji su preživjeli određene ratne traume, seksualna zlostavljanja i fizička zlostavljanja. Zaista sam ponosna na tu činjenicu jer smatram da je ovo jedan od prvih projekata koji uključuje i žene i muškarce, s obzirom na to da naše društvo ima stereotip da muškarci ne mogu biti žrtve. Ovim projektom upravo pobijamo to” ističe Jasmina Hodžić, studentica.
Predstavnice Udruženja građana ”Vive Žene” naglašavaju da je osnovni cilj ovog projekta pružiti podršku žrtvama rata, s namjerom da se potakne stvaranje mira među ljudima i uči iz prošlih iskustava.
“Ideja je došla iz tog pravca s obzirom da godinama znamo iz našeg iskustva i rada da suočavanje sa prošlošću i priznavanje i prepoznavanje žrtava je jedini put da dođemo do mira i stabilnosti. Nažalost 30 godina se to ne ostvaruje ali mi smo jako ponosi i zadovoljni i uspjeli smo da kroz sve terapijske sesije koji smo radili sa preživjelim žrtvama rata da ohrabrimo da oni pričaju svoju priču.“ navodi Jasna Zečević, predsjednica Udruženja građana ”Vive Žene” Tuzla.
U okviru konferencije ove organizacije, prikazan je dokumentarni film ”Zajedno za sjećanje”, koji se bavi iskustvima suočavanja s prošlošću između generacija preživjelih rata i studenata. Prisutni su podijelili svoje utiske, ističući da su ovakvi razgovori, makar nakratko, olakšali teret koji nose.
Dan sjećanja na stradanje žena u ratu: Javna diskusija u Tuzli
U Tuzli uhapšen profesor gitare osumnjičen za seksualno zlostavljanje djece
