Jutro je vrlo dinamično u restoranu “Lonato” u Mostaru. Pripremaju se stolovi, brišu se čaše, vadi se hrana iz rerne i servira na ovale. Uzbuđenje se osjeti u vazduhu. Gosti uskoro dolaze.
Ovo vjerovatno nije tip restorana na koji ste navikli. Ne nalazi se u centru grada i do njega vas ne vode reklame i onlajn recenzije. Gugl vam ga neće ponuditi prilikom pretrage. Ovdje se možete uputiti samo ako ste već čuli za “Lonato” i znate koliko je vaš dolazak bitan.
Otvoren u sklopu Centra za djecu i omladinu sa posebnim potrebama “Los Rosales”, restoran “Lonato” zapošljava 19 osoba sa intelektualnim poteškoćama. Obučava ih za rad u ugostiteljstvu, daje priliku da zarade sopstveni novac, šire svoj krug kontakata i imaju društveni život. U konačnici, priprema ih za rad na otvorenom tržištu, mimo specijalizovanog udruženja. A što je najvažnije, uključuje ih u društvo i čini njihovim aktivnim dijelom.
“Puno mi ovo znači. Puno, puno… Brže mi prolazi vrijeme, nego kad sam kod kuće”, govori nam Skender Mustafi dok postavlja sto za goste.
On je pomoćni kuhar, ali pored pripremanja hrane, zadaci su mu služenje gostiju i čišćenje prostora. Sve se obavlja po ustaljenom rasporedu.
“Tu sam od 9 do 15 časova zimi. Gosti dobro reaguju, svi su nasmijani. Mjesec dana nisam dolazio jer sam imao koronu. Nedostajalo mi je tokom tog perioda. Toliko mi je falio posao… Dosadilo mi je biti u kući između četiri zida”, govori nam on.
Ovo mu je prvi pravi posao. Ranije je radio kao prodavač, ali bez prijave. Mašinom za pranje suđa upravlja Rusmir Bakamović. Svoj zadatak toliko ozbiljno shvata da ne dozvoljava nikome drugom da priđe njegovom radnom mjestu.
“Ovo su sve moji prijatelji”, govori nam kratko.
Svi su raspoloženi da pričaju sa nama. Ne smetaju im kamere ni mikrofoni. U restoranu rade i tri osobe bez invaliditeta. To su glavni kuhari. Objašnjavaju nam kako dan započinje pranjem ruku, oblačenjem uniforme i čišćenjem kuhinje. Zatim slijedi pripremanje doručka za štićenike Centra.
“Imamo goste često, njima je to drago. Dolaze, slave rođendane. Evo i sad imamo goste. Sva su djeca radosna što će nam neko doći. To je njima veliko. Drago im je da se dođe, da se upoznaju, da se druže. Nekad se malo i plače, nekad se i smije. Uglavnom, sve je to normala. Oni su poslušni svi, radosni, vrijedni i osjećaju se da i oni vrijede za ovo društvo nešto. Da ima i od njih neke koristi. Zarađuju platu, to im je veliko”, priča nam kuharica Fadila Duvnjak, dok jedna od radnica restorana prilazi i ljubi joj rame. Onako u prolazu. Iz poštovanja i dragosti.
Vikendom restoran ne radi, što pričinjava veliku tugu radnicima. Petkom se ponedjeljak čini predalek. U društvu koje sve ono što je drugačije baca na marginu, teško je razlučiti prema kome vladaju najveće predrasude. Sasvim je sigurno da se osobe sa intelektualnim poteškoćama nalaze među njima.
“Korištenje njihovih usluga je najbolja pomoć i donacija za njih. Dati im mogućnost da rade i da zarade svoju platu, da se izbore za samostalan život”, govori nam Miro Rebac, direktor firme “Radin” d.o.o, u sklopu koje posluje “Lonato” restoran.
Sam naziv firme je skraćenica za rad i inkluziju. Pored restorana, “Radin” obuhvata i radionice u kojima osobe sa intelektualnim poteškoćama prave nakit, satove, magnete, ramove za slike i slične rukotvorine. Ovi predmeti se zatim prodaju u jednoj od radnji kod Starog mosta.
U radu Inge Biščević i Arnele Pašalić “Zapošljavanje osoba sa invaliditetom u Bosni i Hercegovini“, navodi se da je zapošljavanje bilo koje osobe s invaliditetom povezano s nizom prepreka. Posebno je teška situacija kada se radi o osobi sa intelektualnim poteškoćama.
“Osobe s intelektualnim teškoćama, zbog prirode same teškoće, imaju niže razvijene komunikacijske i socijalne vještine. Zbog toga je neophodno kreirati obrazovne programe rada u kojima će se raditi na razvijanju komunikacijskih i socijalnih vještina. Šafranko i Škrinjar (2003), smatraju da veći dio populacije osoba s intelektualnim teškoćama, uz primjenu prikladnih metoda i postupaka, može biti osposobljen za produktivan rad i uključen u neki od oblika proizvodnje ili pružanja usluga”, navode one.
U radu takođe stoji, da je potrebno dodatno podsticati i pomagati zapošljavanje ove grupe, kako bi se njihove mogućnosti za zapošljavanje i rad izjednačile sa mogućnostima drugih građana.
Izvor: etrafika.net.
