Danas je tačno godinu dana od monstruoznog ubistva Nizame Hećimović u Gradačcu.
Ovim povodom oglasila se članica Komisije za ravnopravnost spolova u Gradskom vijeću Tuzla Rusejla Halilović čiji osvrt prenosimo u nastavku.
”Ovo ubistvo, kasapljenje uživo je gledalo 15.000 ljudi, dok je barem još deset puta toliko življa poslije tražilo taj video. Tog dana sam bila van Bosne i Hercegovine i na pregršt upita novinara kroz poruke i e-mailove dala sam izjavu i onako u svom stilu rekla istinu o državi i ministrima, konkretno o Hurtiću i Jurišićki, koji nikad nisu primjenilii Istanbulsku konvenciju, onu istu koja je usvojena, po kojoj ni jedan zakon nije promijenjen i koju drže u ladicama. Trojki niti bilo kojoj koaliciji do dana današnjeg to nije prioritet. A to jeste jedan od 14. prioriteta za ulazak u EU. Salva komentara i kritika bila je usmjerena prema meni ali nikad nisam odustala od pitanja “šta čekate gospodo, vi koje plaćam ja i ovaj naš narod”.
Od januara 2023 i femicida u Bihaću, do Amre Kahrimanović iz Tuzle koja je gnusno ubijena od strane policajca ništa se nije promijenilo. Svjedočili smo presudi monstrumu koja je krajnje sramna.
To je otprilike sve što treba znati o ovom društvu, opasnom po život u ovoj našoj državi.
Spašavajte se, kako god znate i umijete, jer niko drugi vas spasiti neće.
Žena prijavljivala nasilje i ubijena je. Jedno ranjeno i dvoje ubijeno, otac i sin koji su se slučajno zadesili pred monstrumom.
Sve je suvišno sad pisati. Niko nije preživio ovaj krvavi pir. Može li gore, može. I svjedočili smo da može.
Vlast koja ima savjest, u ovakvim situacijama, dužna je da istupi pred građane i preuzme dio svoje odgovornosti. Društvo se uređuje zakonima, a Istanbulska konvencija upravo to nameće, propisima, ali se oslanja na institucije.
Onog trenutka kada smo dopustili da kabadahija postane nacionalni brend i nismo zaustavili zarazu koju decenijama širi na cijelo društvo, dužni smo priznati da postoji odgovornost svih nas.
Sve dolazi na naplatu. Kad-tad. To što se ne gleda televizija i ne prati ono šta plasiraju objektivni mediji, ne znači da iko ostaje nedodirljiv od tog zla. Ono postoji, samo se pred njim žmiri.
Da li prepoznajemo monstruoznost i sva njegova lica? Vidimo li ih u ljudima oko sebe, bližnjima, sebi? Ako je vidimo, da li na nju reagujemo? Da li je korigujemo ili po običaju ignorišemo?
Kad se bicepsima i tricepsima da na važnosti evo šta dobijemo i čega se prisjećamo.
Mentalno nasilje nad narodom koje vrijeđa inteligenciju svakog pojedinca jer pretpostvalja njihovu glupost, mora uzeti svoj danak. A nama se to dešava godinama, ali u zadnjih godinu dana najviše. Kad živite u zemlji gdje javne ličnosti sa milionima pratilaca javno izriču osude odgovorne funkcije na nivou Federacije i Države dobijaju za savjetnike osobe sa nanogicama, sa nasilničkom prošlošću, optužnicama a oni što manđijaju narod rijalitima (onim što djeca idu da pjevaju a ne da se školuju) dobijaju jaču sms podršku od djece koju liječimo istim metodama, moramo se dobro zapitati gde smo stigli. Ko su idoli i uzori mladima? Ovaj manijak iz Gradačca je garant bio idol mladima. I danas se zgražavam. Zato što se ništa nije promijenilo, niti ima naznaka. Još je i gore.
Vratiću se na rečenicu koju često u svojim javnim istupima koristim: “Neke ljude smo zaslužili, neke ćemo tek zaslužiti. Potrudimo se da budemo bolji i zaslužimo neko bolje sutra. Ako ne zbog sebe, ono zbog djece”, navodi u objavi na Facebooku Halilović.
