Za mnoge je Prvi maj praznik koji će obilježiti daleko od svoje kuće…
Dok se u Bosni i Hercegovini Prvi maj najčešće obilježava uz roštilj u prirodi, za mnoge pripadnike bh. dijaspore ovaj praznik rada nosi drugačije značenje.
U Njemačkoj, Austriji i Sloveniji, gdje živi značajan broj naših građana, Prvi maj je nerijetko dan rada, a ne odmora. Iako neki iskoriste priliku da posjete domovinu, mnogi ostaju, često sami, bez porodice i prijatelja.
Daleko od kuće, često sami u vrijeme praznika, mnogi bosanskohercegovački državljani ovaj dan provest će radeći na svojim poslovima, ili u kući. Mnogi, ovaj dan koriste za proljetno čišćenje, ali kako nam je većina kazala “mi to radimo kako bismo ubili samoću”.
“Ponekad odemo i u prirodu, obližnji park, do jezera, ali tamo imate šta vidjeti, ali opet nije to to. Nedostaje mi porodično okupljanje uz roštilj, muziku i priče do kasno u noć.” kazala nam je jedna od naših čitateljica iz Minhena.
U Njemačkoj, gdje živi više od 200.000 ljudi porijeklom iz BiH, Prvi maj je državni praznik, ali ne i dan kada svi odmaraju. Mnogi naši ljudi rade u sektorima gdje praznici ne znače slobodan dan: zdravstvo, transport, ugostiteljstvo. Za njih, Prvi maj je još jedan radni dan, često bez posebnog značaja.
U Austriji, gdje je bh. zajednica također brojna, situacija je slična. Iako su sindikalne povorke i javni govori dio tradicije, naši ljudi rijetko učestvuju u njima. Za mnoge, to je dan kada se prisjećaju domovine, ali i razmišljaju o izazovima koje nosi život u inostranstvu.
U Sloveniji, gdje je bh. dijaspora dobro integrisana, Prvi maj se često obilježava u krugu porodice. Međutim, za one koji su sami, bez bližnjih, ovaj dan može biti težak. Nedostatak društva i osjećaj izolacije često se pojačavaju tokom praznika.
Iako su prilike različite, zajednički imenitelj za mnoge pripadnike bh. dijaspore je osjećaj nostalgije i čežnje za domovinom. Prvi maj, koji bi trebao biti dan odmora i slavlja, često postaje podsjetnik na udaljenost i razdvojenost.
“Iako živim sam, daleko od kuće, ovdje sam upoznao mnogo prijatelja iz Srbije i Hrvatske koji slave ovaj praznik. I oni su sami, ali zajedno ćemo uživati u kućnoj atmosferi uz video igre i našu “mezu”, vjerujte, da mi nema toga, popucao bih” priča nam Ahmed koji je porijeklom iz Tuzle a živi u dalekoj Finskoj.
Uprkos svemu, naši ljudi nastavljaju da rade, gradeći bolju budućnost za sebe i svoje porodice. Njihova posvećenost i trud često ostaju neprimijećeni, ali su od suštinskog značaja za zajednice u kojima žive.
