S obzirom na pad broj profesora bosanskog jezika i književnosti na evidencijama nezaposlenosti i realan broj onih koji istinski traže posao u ovoj struci, s jedne strane, a s druge strane broj onih koji posljednjih godina diplomiraju bosanski jezik i književnost, nastavnička profesija iz ove oblasti uskoro će postati vrlo traženo zanimanje.
Posljednjih godina mnogo se govori o tome kako je profesor bosanskog jezika jedno od najnepopularanijih zanimanja među mladima koji se trebaju opredijeliti šta žele studirati. Razloga protiv upisa na ovaj studij, objektivnih i subjektivnih, bilo je mnogo. Podaci sa biroa za zapošljavanje u većem dijelu Bosne i Hercegovine govorili su da ovog kadra neće nedostajati u budućnosti. Primjerice, još 2006. godine na Tuzlanskom kantonu bilo je više od 200 nezaposlenih profesora bosanskog jezika, nekoliko godina iza toga brojka je dostigla skoro 250. U tome periodu oni koji su studirali na npr. Odsjeku za bosanski jezik i književnost Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli mogli su samo sanjati da će nekada uspjeti dobiti posao u osnovnim ili srednjim školama.
Zbog svega toga nije ni čudno da se mladi nisu opredjeljivali za upis studija bosanskog jezika i književnosti. Trend opadanja broja upisanih na ovaj odsjek na Filozofskom fakultetu u Tuzli od 2016. godine jako je uočljiv. Naravno, manji broj upisanih brucoša uzrokovao je i vrlo mali broj onih koji diplomiraju.
Zato je danas slika o potrebama školskog sistema za profesore bosanskog jezika i književnosti sasvim drugačija. Opet vrijedi pogledati brojke o evidenciji nezaposlenih profesora ove struke na području Tuzlanskog kantona. Prije dvije godine na evidenciji je bilo 129 profesora, prošle godine u decembru 93, a već u martu ove godine 91. I ovaj broj na prvi pogled djeluje zabrinjavajuće, ali na umu treba imati još jedan bitan podatak. Naime, kada se ukaže potreba za angažmanom u osnovnim i srednjim školama zbog odlaska zaposlenika na bolovanje ili iz drugih razloga, direktori škola se nađu na velikim mukama. Većina onih koji se vode kao nezaposleni iz različitih razloga nisu polagali stručni ispit ili su se preorijentirali na neka druga zanimanja, tako da nisu spremni ući u učionice. Nije teško zaključiti da veći dio nezaposlenih profesora bosanskog jezika i književnosti, ustvari, više ne spada u grupu aktivnih u traženju posla u vlastitoj struci.
Stoga, postavlja se pitanje da li ova struka, zapravo, postaje deficitarna. Odgovor je potvrdan kada se ima u vidu da je samo na Tuzlanskom kantonu više od 110 osnovnih i srednjih škola i da je u njima oko 200 normi za prrofesore bosanskog jezika i književnosti. Računajući redovite odlaske profesora u penziju i vrlo mali broj onih koji završavaju studij bosanskog jezika i književnosti, nije teško doći do zaključka da će za 2-3 godine biti evidentna nestašica ovog kadra.
S obzirom na to da se radi o struci iz grupe nacionalnih predmeta, važno je raditi na ukazivanju mladima o važnosti vlastitog jezika i književnosti i motivirati ih da to studiraju, pogotovo u ovakvoj poziciji kada će ova profesija uskoro bez problema donositi zaposlenje, navode sa Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli.
