Ljiljana iz Tuzle, baš kao i većina penzionera, od penzije ne može lagodno živjeti. Na lijekove potroši više od stotinu maraka, a nakon što plati račune, za hranu ostaje tek nešto sitno. Zbog toga je zajedno sa ostalim penzionerima, izašla na mirni protest.
„Što kupite gledate da razgodite, da pojedete. Srećom i muž mi je živ pa dvije penzije, a šta onaj ko je sam, dok lijekove, dok obaveze plati. Još kažu jedite voće i povrće, za šta da to kupim?“, rekla je Ljiljana Murgić, penzionerka.
Isto se pitaju i drugi penzioneri. Osim što godinama ukazuju na problem malih penzija i traže povećanje koje bi moglo pokriti troškove života, sada traže i bolju zdravstvenu zaštitu. Kažu, liste čekanja u svim zdravstvenim ustanovama su preduge, a lijekovi su preskupi. Od vlasti traže pomoć.
„Oni umjesto da rješavaju zdravstvene probleme, političari se bore ko će doći u nadzorne odbore ili u menadžmente. Treća stvar, tražimo od gradskih vlasti da što prije riješe problem izgradnje Gradskog groblja, jer nama će groblje uskoro sići sa Trnovca do Panonike“, smatra Vehid Jahić, predsjednik Stranke penzionera/umirovljenika GO Tuzla.
Neki od penzionera koji su se okupili na mirnom protestu smatraju da je jedan od problema koji je doveo do statusa u kojem se penzioneri nalaze, postojanje prevelikog broja udruženja. Jedini način da se situacija promijeni je, kažu, da se svi penzioneri ujedine.
„Sva ova udruženja penzionerska trebaju napraviti jedno krovno, onda se tek nešto može postići. Ovako razbijeni ne možemo ništa, kad bismo se sastavili ne bi nas mogli slomiti. Treba napraviti samo jedno krovno udruženje u Federaciji BiH, a kasnije raditi na ostvarivanju prava kako treba“, ističe Mustafa Husanović, penzioner.
Penzioneri su poručili da od zahtjeva neće odustati, te da su spremni ponovo izaći na ulice, ali kako kažu, u znatno većem broju.
