I pored osjetnog pada cijena energenata, potrošači u Bosni i Hercegovini i dalje svjedoče rastu cijena osnovnih životnih namirnica. Iako su gorivo i sirovine jeftiniji, cijene prehrambenih proizvoda nastavljaju rasti, a posljednji primjer je hljeb.
Prema izjavama građana, cijena hljeba je porasla za 15 feninga, bez ikakvog jasnog obrazloženja.
Ovaj rast dolazi u trenutku kada cijene nafte na svjetskim tržištima, ali i na domaćim benzinskim pumpama, bilježe pad. Time otpada čest izgovor da su poskupljenja uzrokovana rastom troškova goriva.
Podaci ne prate logiku cijena
Prema podacima Agencije za statistiku BiH, prosječna cijena dizela u februaru ove godine iznosila je 2,50 KM po litru, dok je u istom mjesecu prošle godine bila 2,70 KM.
Cijena brašna ostala je nepromijenjena oko 1,50 KM po kilogramu. Međutim, cijena hljeba je porasla za 20 feninga, iako su osnovni inputi, poput pšenice i brašna, daleko ispod te cifre.
Podsjećamo, otkupna cijena pšenice kreće se između 30 i 40 feninga, a brašno se otkupljuje za manje od marke po kilogramu.
Ovakav nesrazmjer teško je objasniti troškovima proizvodnje, poput plata zaposlenih u pekarama, cijene električne energije ili nabavke repromaterijala.
Hljeb nije jedina namirnica koja bilježi rast cijena uprkos padu troškova. Kilogram junetine bez kosti je u februaru prošle godine koštao 20,70 KM, dok je ove godine dostigao 22,90 KM. Slična situacija je i sa tvrdim sirom, koji je sa 15,50 KM porastao na 17,80 KM po kilogramu.
Podaci o cijenama u potpunosti se poklapaju s podacima o potrošačkoj korpi. Prema Savezu samostalnih sindikata BiH, hrana čini čak 44,63 posto ukupne potrošačke korpe. Prošle godine taj udio je iznosio 43,72 posto.
Ako se ovakav trend nastavi, troškovi prehrane mogli bi ubrzo činiti polovinu mjesečnih prihoda domaćinstava.
Stručnjaci već godinama upozoravaju da je BiH previše ovisna o uvozu hrane, što dodatno pogoršava stanje. Rješenja su moguća i to počevši od dugoročnih, poput ulaganja u domaću poljoprivredu i prerađivačku industriju, do kratkoročnih poteza poput kontrole marži i cijena osnovnih životnih namirnica.
Građani, s druge strane, sve češće pokušavaju pronaći alternative bilo da se radi o kupovini direktno od proizvođača.
