Hoće li osobe sa invaliditetom ikada pronaći stalno zaposlenje?
Novi zakoni koji regulišu materijalna prava i minimalna primanja u Federaciji BiH izazvali su brojne reakcije i polemike. Posebno su pogođene osobe s invaliditetom, bez obzira na to da li su u radnom odnosu ili su poslodavci – poput privrednika i obrtnika – koji ih zapošljavaju. Kako stvari stoje, mnogima budućnost visi o koncu.
Dženan je stručnjak za računare, programiranje i informacione tehnologije, a upravo ga je ta strast navela da prije nekoliko godina pokrene vlastiti obrt u Banovićima, nadajući se da će svoje ambicije uspjeti pretvoriti u održiv posao. Međutim, trenutno se suočava s nizom izazova. Kao osoba s invaliditetom, dobro zna koliko je teško doći do posla, zbog čega je kroz svoj obrt pružio priliku za zapošljavanje za još dvije osobe slične njemu. Ipak, predloženi nacrti novih zakona prijete opstanku njegovog obrta – traže veći broj zaposlenih i veće prihode, dok je potražnja za uslugama u padu.
„Evo ja sam prošle godine ostvario uslove gdje imam tri osobe sa invaliditetom, ali prema novom zakonu ja ću sljedeće godine morati imati šest osoba. Ja ne znam od kojeg tržišta, od kojih para. Ja smatram da je zakon o profesionalnoj rehabilitaciji jako dobar. Većinu stvari je pokrio, međutim ovaj prag koji trebaju osobe sa invaliditetom koje se udružuju radi privredne djelatnosti je previsok.“ navodi Dženan Hasanbegović, direktor firme “LabSpectra” Banovići.
Slične poteškoće kao i obrtnici imaju i brojna udruženja koja zapošljavaju osobe s invaliditetom. Jedno od takvih udruženja vodi Aladin, koji smatra da su novi zakoni dodatno zakomplikovali mogućnost zapošljavanja. Njegovo udruženje sada mora ostvariti dvostruko veće prihode kako bi zadržalo postojeća radna mjesta, što on, s obzirom na trenutne ekonomske uslove, smatra gotovo neizvodivim.
“Zakon o povećanju minimalca je kao i u ostalim niskoakumulativnim firmama, negativno uticao na firme za zapošljavanje osoba sa invaliditetom. S obzirom da se mi vežemo po zakonu na prosječnu platu, čekali smo novu prosječnu platu koja se povećala samo za 100KM što nije pratilo povećanje minimalca, tako da prije što smo morali da zaradimo za jednu osobu 220KM sada moramo zaraditi 550KM za mjesec dana što je nemoguće u ovakvoj državi.” navodi Aladin Kavgić, predsjednik Udruženja “RESET”.
Budući da se Nacrt zakona nalazi u tromjesečnoj javnoj raspravi, iz OSCE-a su poručili kako žele što prije ukazati na moguće negativne posljedice koje bi donošenje ovog zakona u trenutnom obliku moglo izazvati, te su upravo s tim ciljem organizovali današnji okrugli sto.
„Naša itencija danas je da spojimo i poslodavce i privrednu komoru i da pošaljemo poruku prema svim nivoima vlasti da prava osoba sa invaliditetom moraju biti ispoštovana i da bilo kojim zakonskim rješenjem njihova prava ne smiju biti umanjena. Oni moraju imati priliku da rade, njima se mora dati šansa, oni žele da rade i to je jedna od kategorija koja najviše želi da radi.“ kazao je Samir Arnaut, službenik za ljudska prava OSCE-a u BiH.
Učesnici radionice analizirali su pravne i socijalne dimenzije predloženih zakonskih rješenja, te su kroz konstruktivnu diskusiju razmjenjivali ideje o mogućim načinima prevazilaženja izazova s kojima se suočavaju.
