Ratnih godina, naročito poslije pada Srebrenice, Tuzla je primila veliki broj prognanika. Među njima bilo je i mnogo djece bez igdje ikoga svog. Jedno od takve djece je i tada osmogodišnja djevojčica Selma Musić koja se izgubila u metežu prilikom evakuacije iz Srebrenice, a za koju se pouzdano zna da je živa stigla sa kolonom izbjeglica na slobodnu teritoriju.
Ratni snimak izbjeglica smještenih u Hotel Tehnograd u Tuzli budi nadu da je Selma jedna od djevojčica sa snimka, zbog čega porodica Musić pokušava otkriti gdje se nalazi ova, sada već odrasla djevojka/žena.
Kako je sve počelo?
Selma Musić, nestala je kao osmogodišnja djevojčica u Potočarima 12. jula 1995. godine. U opštem metežu prilikom evakuacije žena i djece iz Srebrenice, Selmina majka nosila je najmlađe dijete, te uz Selmu vodila još jednu mlađu sestru i brata, a Selma se izgubila u gomili. Uprkos svim naporima njene majke, Selmu nisu uspjeli pronaći ni tada ni nakon dolaska u Tuzlu.
Pod sumnjom da Selma nije živa izašla iz Srebrenice, porodica Musić odselila se u Ameriku, ali njen najstariji brat Alen Musić nikada se nije pomirio sa tim da Selma nije među živima, te je, u želji da pronađe sestru pokrenuo stranicu Missing Selma Musić since July 12 1995 in Srebrenica,Potočari, te pozvao članove grupe da dijele informacije i ratne fotografije prognanika iz Srebrenice i izbjegličkih centara i bilo koje druge informacije koje bi mogle dovesti do Selme.
Fotografija kao dokaz života
Prvi dokaz da je Selma živa prešla na sigurnu teritoriju bila je ratna fotografija Aheta Bajrića Blicka iz Kladnja, na kojoj se vidi djevojčica koja potpuno odgovara opisu Selme u odjeći koju je Selma nosila na dan nestanka. Selma se na fotografiji nalazi sa tri žene koje drže malu djecu.
Iako su angažmanom mnogih utvrđeni identiteti žena sa fotografije, prema navodima članova ove FB grupe niti jedna od njih se ne sjeća Selme, niti šta je po dolasku u Kladanj bilo sa ovom djevojčicom.
Novi i do tada veliki pomak u istrazi jeste snimak pronađen u arhivi TV Živinice na kojm se vidi Selma kako korača zajedno sa ostalim prognanicima.
https://www.facebook.com/SelmaMusic1271995/videos/2661111164140581
Novi trag, nova nada…
Tragom informacija da su prognanici iz Srebrenice smješteni u izbjeglički kamp u Dubravama i uvidom u postojeće snimke i fotografije iz ovog perioda, porodica Musić na jednoj od fotografija prepoznaje Selmu – kratko ošišanu u plavim treger pantalonama.
Međutim kao i u prethodnim situacijama niko od onih koji su kontaktirani, a koji su u tom periodu boravili ili radili na Dubravama ne sjeća se Selme, a porodica nije uspjela dobiti ni informacije o popisu izbjeglica i evidenciji djece pristigle u kamp.
Treba napomenuti da se potraga porodice Musić ne odvija samo na društvenim mrežama, već da su u nju uključene sve relevantne institucije i nevladin sektor, no potraga činilo se godinama tapka u mjestu.
Izrađen je i tzv. Foto robot fotografije kako bi Selma, koja bi sada imala 33 godine izgledala, no ni to nije dalo željene rezultate.
Zašto se niko ne sjeća Selme i zašto se Selma sebe ne sjeća?
Čini se da nije zabilježen slučaj u koji je posredno i neposredno uključeno više osoba, a da se manje njih sjeća nestale djevojčice. Svi oni koji aktivno učestvuju u traženju Selme opravdano se pitaju: Ko je hranio tu djevojčicu? Ko je oblačio? Gdje je spavala? S kim je pričala, igrala se? Na sva ova pitanja nema odgovora!
Često se postavlja pitanje i zašto se Selma ne javi, i ako je živa, zar se ne sjeća ko je i odakle je i slično? Ni ta pitanja nemaju odgovor. Možda Selma ne zna da je Selma zbog traume koju je doživjela, možda Selma ne smije reći da je Selma, možda Selma i ne želi da je Selma itd. No, jedno je sigurno Selma tada nije imala izbora…no oni koji znaju više o njenoj sudbini imaju ga i sada.
Apel na svjest svih koji bilo šta znaju…
Prije nekoliko dana porodica Musić dobila je u posjed snimak djece prognanika koji su boravili u Hotelu Tehnograd u Tuzli, a detaljnim pregledom za oko im je zapala jedna djevojčica koja po svojoj dobi i još nekim karakteristikama odgovara opisu nestale djevojčice. Prema dostupnim informacijama snimak je nastao u novembru 1995. godine.
Porodica gaji nadu da bi djevojčica sa snimka mogla biti pronađena, obzirom da su izbjeglice u ovom hotelu boravile duže vrijeme. Djeca su morala ići u školu, odnosno morala biti upisana i neko bi se morao sjećati Selme?!
Stoga pozivaju sve one koji su u periodu od 1995 i poslije išli u O.Š. Slavinovići, kao i učitelje i nastavnike ove ustanove, bivše i sadašnje stanovnike Slavinovića, da bilo kakav trag o djevojčici dostave Selminom bratu Alenu, odnosno administratorima grupe Missing Selma Musić.
