Snažne poruke poslane su jučer iz više gradova Bosne i Hercegovine sa protesta koji su održani s ciljem zaustavljanja femicida u našem društvu. „Niti jedna više“ slogan je koji je okupio brojne nevladine organizacije, neformalne grupe, građanke i građane koje traže hitno dijelovanje institucija kako bi se preveniralo ubistvo žena – samo zato što su žene. Podaci pokazuju da je 48% žena u BiH pretrpilo neki oblik nasilja dok u 87 posto slučajeva nasilje nikad nije prijavljeno!
Nulta stopa tolerancije na sve oblike nasilja, posebno nasilja u porodici i nad ženama mora biti imperativ cijelog društva, a da bi se postigla – odgovorne instutucije moraju djelovati sistemski i moraju djelovati odmah.
U 2021. i 2022. godini u Bosni i Hercegovini ubijeno je 19 žena. U posljednjih sedam godina (bez 2023. godine) u Bosni i Hercegovini ubijeno je najmanje 75 žena ili u posljednjih sedam godina u BiH svakih 40 dana ubijena je jedna žena, a crni niz nastavljen je i u ovoj godini.
Je li nasilje u prodici nad ženama privatni ili javni problem istraživanje je koje je u augustu provodila naša medijska kuća. Slično istraživanje pod nazivom „Zašto ubistvo supruge/partnerke nije porodična tragedija nego femicid?!“ putem portala rtvslon.ba proveli smo u julu ove godine. Rezultati oba istraživanja slični su, no činjenica da je u prvom istraživanju učestvovalo samo 10 žena bolna je realnost naše stvarne reakcije na riječ femicid – i našeg stvarnog bježanja od istine! Ni nas same, čast izuzecima, femicid ne interesuje dok ne dobije svoj najbrutalniji oblik!
Je li nasilje nad ženama privatni ili javni problem?
76,4 posto ispitanih u našem upitniku „Je li nasilje nad ženama privatni ili javni problem“ na pitanje šta bi trebalo uraditi kako bi se spriječilo nasilje u porodici nad ženama/djevojčicama i femicid smatra da bi trebalo kažnjavati bilo koji oblik nasilja u porodici, dok 20,8 posto smtra da kazne za nasilnike moraju biti strožije. Također, 40,3 posto ispitanih smatra da bi reakcija društva trebala biti da tražimo izmjene zakona i veće kazne, dok 36,1 posto smatra da društvo mora pružiti veći nivo zaštite žrtvama nasilja.
Čitatelje portala RTV Slon pitali smo i koliko je žena i djevojčica u BiH, prema njihovom mišljenju, pretprilo ili trpi neki oblik nasilja u porodici a da to nasiilje nisu prijavile ili da o njemu nisu nikome ništa rekle. Čak 30,6 posto onih koji su sudjelovali u našem istraživanju smatra da je riječ o svakoj drugoj punoljetnoj ženi, 16,7 posto – da je riječ o svakoj četvrtoj punoljetnoj ženi, 11, 1 posto da nasilje trpi i o njemu čuti svaka žena/ djevojčica. 36,1 posto nije moglo procijeniti o kojem je omjeru riječ.
Neliječene psihoze, blage kazne za počionice, nasilje u porodici – šta stoji iza femicida?
Pitali smo, zbog čega se , po mišljenju sudionika u našem istraživanju sve češe dešava femicid: 31,7 posto ispitanih smatra da su razlog neliječene psihoze, 28 % – blage kazne za počinioce, 26,7 posto – zbog nasilja u porodici, 7,5 posto zbog utjecaja medija i 5% zbog teške finansijske situacije. Ovu su reztultati istraživanja koje smo proveli nakon ubistva Nizame Hećimović – ispitivanje u kojem je učestvovalo 73 ispitanika/ce. No, prije femicida u Gradačcu, na naš portal postavili smo sličan upitnik sa nešto drugačijim nazivom. U oba upitnika imali smo par identičnih pitanja. U prvom istraživanju – učetvovalo je samo 10 žena, doslovno 10 žena, koje su kazale da su razlozi zbog kojih se sve češće dešava femicid – blage kazne za počinioce 60 %, zbog nasilja u porodici 30 posto i zbog neliječenih psihoza 10 posto.
Zašto ne prijavljujemo i zašto tolerišemo nasilje?
Pitali smo i zašto ne prijavljujemo nasilje. Dominantni odgovori, u oba istraživanja su – da se ili ne žele mješati ili da se boje reakcije nasilnika. Ovakvi stavovi otvaraju brojna nova pitanja – ili smo neprijatelji jedni drugima, ne želimo se „baviti tuđim životima“ kada bi trebali – a bavimo se na dnevnoj bazi u svim situacijama u kojima ne trebamo, ogovaramo, trčamo, pričamo iz leđe kao čitava jedna nova grupa naših licemjernih neodgovornih ponašanja. S druge strane – bojimo se rekacije nasilnika – upućuje na cijeli segment nesigurnosti i neadekvatne zaštite žrtve ili žrtava.
Posebno su uznemirujući dodatni razlozi zbog kojih se ne prijavljuje nasilje a o kojim su svjedočili oni koji su učestvovali u našem istraživanju i to – da nasilje nisu prijavile jer su mislile da će prestati, jer žrtva nije dozvolila da se nasilje prijavi, da su osjećale sramotu zbog nasilja koje se dešava ali još veću sramotu ako prijave nasilje, da su bile ili bili djeca, te da institucije nisu na strani žene.
Kako promjeniti stav da je sramota na žrtvi a ne na nasilniku? Žrtva se ne smije sramiti. Kako osnažiti žene, kako osnažiti žrtve?
O femicidu i nasilju u porodici razgovarali smo o šestoj epizodi podcasta „Taboo Show“ čiji snimak možete pogledati u produžetku teksta.
I zapamtimo: „„ Postizanje rodne ravnopravnosti zahtijeva angažman žena i muškaraca, djevojčica i dječaka. To je svačija odgovornost.“
