Dom za djecu bez roditeljskog staranja u Tuzli je ustanova koja pruža institucionalni smještaj djeci bez roditeljskog staranja ili bez adekvatnog roditeljskog staranja. Zahtjev za institucionalno zbrinjavanje djece podnose nadležni centri za socijalni rad, a koji se kako kažu u ustanovi, rješava najduže u roku sedam dana. Međutim u posljednje vrijeme, sve je manje zahtjeva za smještaj djece bez oba roditelja.
”Sve je više djece sa poremećajima u ponašanju, a sve manje djece bez jednog ili oba roditelja, kao razlog smještaja u našu ustanovu. Sve je više prosjačenje, trgovina ljudima, zanemarivanje djece, pa i zlostavljanje djece tj. zbog nasilja u porodici”- kaže Amela Tupajić, šefica Socio-pedagoške službe Doma za djecu bez roditeljskog staranja Tuzla
Ova ustanova, kao i mnoge druge u Federaciji BiH ne može odgovoriti potrebama ni kadrovski, niti kapacitetima.
”Ponovo naglašavam da je jako važno da dijete, kada se ustanovi o kakvoj problematici se radi, da se adekvatno reaguje u smislu da se dijete smjesti u odgovarajuću ustanovu socijalne zaštite ako dijete ima određene dijagnoze, ako je dijete recimo ovisno o nekim narkotičkim sredstvima potrebno je da bude smješeteno u adekvatne ustanove socijalne zaštite” – ističe Amela Tupajić, šefica Socio-pedagoške službe Doma za djecu bez roditeljskog staranja Tuzla
A takvih ustanova skoro, pa i nema. Trenutni sistem socijalne zaštite najviše problema u radu zadaje radnicima centara za socijalni rad, koji se skoro svakodnevno susreću da problemom smještaja u ustanove socijalne zaštite.
”Kad vi imate dijete ili odraslu osobu koju treba da smjestite, a od ustanove dobijete odgovor da je ona puna, vama su tu ruke vezane. Nažalost, tu ne možete ništa. Imate opciju da to dijete povedete u Centar za socijalni rad, gdje ga ne možete ostaviti noću ili ga možete povesti kući” – kaže Vildana Nalić, pravnica Centra za socijalni rad Tuzla.
U Federaciji BiH intenzivno se radi na Pravilniku o minimalnim standardima za pružanje usluga socijalnog zbrinjavanja i socijalne podrške ustanovama socijalne brige, koji će biti u proceduri u narednim danima.
“Pravilnik donosi standarde koji tretiraju podršku i vrstu podrške prije svega korisnicima u ustanovama, opće minimalne standarde prostora, opreme, standarde stručnih i drugih poslova što će sve zajedno omogućiti bolji kvalitetni pristup svim procesima koji se provode u ustanovama za socijalno zbrinjavanje” ističe Adnan Delić, federalni ministar za rad i socijalnu politiku.
U Federaciji BiH je trenutno više od sedam hiljada osoba smješteno u ustanove socijalne zaštite. Obzirom na raziličite patološke pojave u društvu broj onih kojima je potrebno zbrinjavanje, nažalost sve je veći. Stoga je nephodna reforma socijalne zaštite, kadrovsko i institucionalno jačanje, kako bi se osobama u potrebi, pružila adekvatna i odgovarajuća briga.
