„Referentni uzorci krvi porodica nestalih osoba koje su svoje najmilije identifikovali putem klasične metode odnosno metodom prepoznavanja mogli bi dovesti do identificiranja mnogih žrtava čiji se posmrtni ostaci godinama nalaze u 12 mrtvačnica u našoj zemlji. Stoga, porodice žrtava identifikovanih ovom metodom moraju dati krv“, zaključeno je u srijedu tokom Okruglog stola koji je danas Savjetodavni odbor Instituta za nestale osobe organizirao u Travniku.
Događaj na temu „Rješavanje slučajeva neidentifikovanih posmrtnih ostataka (NN) u Bosni i Hercegovini kroz prikupljanje referentnih uzoraka“ je podržan kroz regionalni projekat „Podrška Evropske unije izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu“ koji finansira Evropska unija (EU) a sprovodi Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP).
Održanom sastanku su prisustvovale prisustvovale su porodice nestalih osoba, predstavnici Instituta, Tužilaštva BiH, SIPA-e, Obavještajno – sigurnosne agencije, Međunarodnog komiteta crvenog krsta/križa te Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP).
Sastanak je, poželivši svima dobrobrodošlicu i uspješan rad, otvorio načelnik Opčine Travnik, Kenan Dautović.
Na samom početku je istaknuto kako se u mrtvačicama u našoj zemlji nalazi oko 1.700 posmrtnih ostataka žrtava proteklog rata koje nisu identifikovanih do sada. Pretpostavlja se da se u mnogim slučajevima radi o zamjeni identiteta u slučajevima identifikacije klasičnom metodom te je zbog toga potrebno sve tako dobivene identitete dodatno provjeriti.
Nakon cjelodnevne diskusije svih učesnika zaključeno je da će sve porodice klasično identifikovanih žrtava biti pozvane da dobrovoljno daju krv iz solidarnosti prema drugim porodicama koje još uvijek traže svoje najmilije.
„Samo ukoliko porodice žrtava identificiranih klasičnom metodom daju krv moguća je provjera identiteta dobivenih prije uspostavljanja identifikacije putem DNK metode. Najvažnije je porodicama jasno staviti do znanja da provjera identiteta ni u kom slučaju ne znači da porodice koje su već ukopale svoje najmilije ostati bez posmrtnih ostataka najdražih. Ukoliko se utvrdi da je došlo do zamjene identiteta to bi zapravo značilo da su pronađene obje nestale osobe. Zbog toga, nema razloga za otpor od strane porodica ovom postupku. U protivnom, jedna od porodica nikada neće pronaći svoga najdražeg – istakla je Saliha Đuderija, predsjedavajuća Kolegija direktora Instituta za nestale osobe BiH.
Dodala je i da se u mrtvačnicama zbog čega se ovom problemu mora pristupiti na sistemski način. Predloženo je i da se, ukoliko porodice identifikovanih klasičnom metodom u određenom vremenskom roku ne daju krv, poduzmu određene aktivnosti koje će porodice obavezati na ovaj čin, a kako bi se razrješio što veći broj slučajeva.
U posljednje četiri godine Institut je ispravio 37 pogrešnih identifikacija izvršenih klasičnom metodom. Inače, metodom prepoznavanja identifikovano je oko 8.000 žrtava proteklog rata.
Aljonka Dželetović, predsjedavajuća Savjetodavnog odbora je tokom sastanka istakla kako brojka od više od 7.600 nestalih u BIH, govori o problemu sa kojim se porodice nestalih susreću i 32 godine od početka sukoba.
„Problemi zbog kojih ovaj broj se ne smanjuje su različiti. Jedan od njih je zasigurno i problem klasičnih identifikacija. Imamo sumnje a u nekim slučajevima i dokaze da je na taj način došlo do zamjene identiteta. Zato apelujem na sve srodnike nestalih osoba identifikovanih klasičnom metodom da iz soloidarnosti prema drugim porodicama daju krv, a kako bi se identiteti potvrdili“, – kazala je Dželetović.
Ona je istakla i da smatra da domaće arhive vojne i civilne vlasti kriju odgovore na mjesta ukopa nestalih lica kao i da političare treba natjerati da se ovim pitanjem aktivnije bave i u unutrašnjoj i spoljnoj politici.
Sa ovog skupa još jednom je upućen apel običnom čovjeku, ljudskom biću koji posjeduje informacije o lokacijama grobnica da progovorem da ih ne drže za sebe, jer na taj način tešku sudbinu prenose na generacije koje dolaze.
