Šefika Mujić, 21.godišnjakinja je iz Tuzla boluje od cerebralne paralize. Zbog invaliditeta, kaže, doživjela je diskriminaciju još u osnovnoj školi. Međutim, to je nije spriječilo da se usavršava i pokaže da invaliditet nije prepreka za ostvarenje zacrtanih ciljeva.
“ Zbog diskriminacije od profesora, kraj osmog i devetog razreda sam se odlučila nastaviti školovanje u Zavodu za odgoj i obrazovanje. Radila sam gradivo kao u redovnim školama i tu sam završila kao učenik generacije. Onda sam se prekvalifikovala za poslovno-pravnog tehničara”, kazala je za RTV Slon Šefika Mujić, aktivistica u IC “Lotos” Tuzla.
Danas je aktivistica u Informativnom centru Lotos Tuzla, a godinu dana je bila zaposlena u Streljačkom klubu. Upravo je zapošljavanje jedan od najvećih problema sa kojima se suočavaju osobe sa invaliditetom.
“ Svi znamo kakvo je stanje u državi, kako se teško zaposliti, a tek nama, tako da treba nam se pružiti prilika da dokažemo ono što znamo, a ne da budemo građani trećeg reda”, istakla je Mujić.
Sličnu sudbinu dijeli i Selma Plančić koja u izjavu za RTV Slon navodi kako nedostaje povjerenja društva u sposobnosti osoba sa invaliditetom.
“ Vjerovati osobama sa invaliditetom, prići im na pravi način, pružiti priliku da nas upoznaju da zaista vidimo šta i koliko možemo. Ne možemo svi sve, ali svako od nas je dobar u određenim sferama”, rekla je Selma Plančić, aktivistica IC “Lotos” Tuzla.
A da je teško i roditeljima djece i osoba sa invaliditetom, zna Ismeta Mujić. S godinama je kaže sve teže, jer nakon što prođu proces obrazovanja, dolazi period kada se treba zaposliti, a tu mogućnost osobe sa invaliditetom baš i nemaju.
“ Najgore mi je što nema pristup zapošljavanju, da ima neki posao za stalno, da privredi sebi i društvu i da bude cijenjena, a i ona će više cijeniti sebe, i svoj rad i trud”, navela je za RTV Slon Ismeta Mujić, majka osobe sa invaliditetom
Diskriminacija osoba sa invaliditetom u Bosni i Hercegovini je prisutna u svim oblastima života, a prepreke s kojima se osobe sa invaliditetom suočavaju svakim danom poprimaju sve veće razmjere.
“ Mnoge osobe sa invaliditetom nažalost žive jako često u izolaciji bez mogućnosti da pristupe svim oblastima života, često bez mogućnosti za samo kretanje zbog bezbroj arhitektonskih barijera u našoj okolini”, kazala je Adisa Kišić, službenica za odnose s javnošću IC “Lotos” Tuzla.
“ Osobe sa invaliditetom ne mogu dobiti odgovarajuće obrazovanje zbog administrativnih prepreka zbog politiziranja zbog nerazumijevanja koncepta sistema obrazovanja. Kad nemate dovoljno sredstava za život vaša osnovna prava su ugrožena, i tako danas živi više od 80 posto osoba sa invaliditetom u BiH”, rekao je Suvad Zahirović, predsjednik Koalicije organizacija osoba sa invaliditetom TK.
Međutim, uprkos svim barijerama, osobe sa invaliditetom ne skidaju osmijeh sa lica ukazujući na to da je od života potrebno izvući ono najbolje. Međunarodni dan osoba sa invaliditetom, 3. decembar prilika je da se ukaže na važnost uključivanja svih osoba u kreiranje boljeg i kvalitetnijeg društva, stvarajući jednake prilike i uslove za dostojan život osoba sa invaliditetom.