Mrkva, dvije paprike, pola kilograma krompira. Uglavnom tako kupuju građani danas na pijaci. Sve ih je manje, žale se trgovci. Spas im je, petak.
Friška roba za pijačni dan. Nova nada za Mirsadu da će prodati sve sa tezge.
”Misija mi je prije svega da nabavim lijepu, kvalitetnu robu za svoje mušterije, da budu zadovoljne, da se vraćaju na pijacu, da imamo veći promet”, kaže trgovkinja Mirsada.
Na pijaci je 23 godine. Svaka je, kaže, teža od prethodne. Posljednja je priča za sebe jer su svjetski problemi ”stigli” na naše prostore.
”Sad je jako malo posla. Osjeti se sve, osjeti se materijalna situacija mušterija. Uzimaju mušterije, al to nije ni blizu onog što su uzimali, uzmu po komad dva”, ističe ona.
Mevlija Bešlić je ovdje stalna mušterija. I sama priznaje, nekad je kupovala više, pa čak i ono što joj nije bilo prijeko potrebno.
”Za luksuz, ja polazim od sebe, nemam. A za osnovno, imam”, kaže ona.
I kod drugih kupaca, novčanik je zadnju godinu tanji, pa vagaju hoće li kupiti, naprimjer jednu ili više banana.
Većina ih kaže, prvo plate režije, pa za voće i povrće, što ostane. Svjesna je trgovkinja Mirsada svačije muke, ali ne gubi nadu da će doći dani kada će mušterije ponovo, odlaziti s tezge, punih kesa.
