Kontracepcija je esencijalni lijek i za korisnice treba biti besplatna

„Kontracepcijske pilule sam pila nekoliko godina dok sam studirala i nije mi bilo svejedno koliko koštaju. Zapravo, iako mi je ginekolog dao na izbor par vrsta tableta, kupovala sam one koje su koštale 13 KM, iako sam željela uzimati druge, koje su koštale preko 20 KM pa ih nisam mogla priuštiti. Sjećam se i toga da smo u mom krugu prijateljica „posuđivale“ po koju pilulu iz paketa jedna od druge kad bi neka od nas trebala početi s novim pakovanjem, a nije imala novca da ga kupi. Naravno, ukoliko smo pile istu vrstu“, prisjeća se moja prijateljica kojoj je finansijska pomoć od roditelja ipak omogućila da priušti kontracepciju, premda onu jeftiniju.

I sama sam u svojim sarajevskim godinama života svakog mjeseca pakovanje propisanih kontracepcijskih pilula plaćala po tržišnoj cijeni, koja je varirala između 22 i 25 KM.

U kontekstu lošeg životnog standarda koji odlikuje današnju Bosnu i Hercegovinu, a dodatno u kontekstu statusa studentice i kasnije prekarne radnice, taj redovni mjesečni izdatak mi je predstavljao nezanemariv dio budžeta. No, drugog rješenja nije bilo – ako sam željela biti odgovorna prema vlastitom reproduktivnom zdravlju i životu, morala sam platiti i svakako se odreći neke druge potrepštine.

U BiH je, prema navodima Agencije za lijekove i medicinska sredstva Bosne i Hercegovine, registrovano 18 hormonskih kontraceptiva za sistemsku primjenu, jedan unutarmaterični kontraceptiv, te četiri lijeka za hitnu kontracepciju koji se koriste nakon nezaštićenog seksualnog odnosa. No od svih njih, jedva da se išta da dobiti samo na ljekarski recept, bez doplate.

Naime, u decentralizovanoj BiH, odnos prema kontraceptivnim sredstvima neobično je istovjetan na gotovo čitavom teritoriju zemlje te ovi lijekovi praktično ne postoje na esencijalnim listama. U samo jednom kantonu, Kantonu 10, na esencijalnoj B listi nalaze se kontracepcijske pilule Microgynon, a u Republici Srpskoj na esencijalnoj A listi je pored Microgynona i lijek Legravan. Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske može u potpunosti ili dijelom finansirati kontraceptive s esencijalne liste, dok u slučaju Kantona 10, Zavod zdravstvenog osiguranja izdvaja 50% sredstava za navedeni lijek. Za sve ostale lijekove i u svim ostalim dijelovima zemlje, korisnice moraju platiti punu cijenu kontraceptiva.

Hitna kontracepcija, odnosno pilula za dan poslije, na području Federacije BiH dostupna je na recept ginekologinje ili ginekologa, dok u Republici Srpskoj za hitnu kontracepciju nije neophodan ljekarski recept, pri čemu korisnica snosi punu cijenu za lijek, navodi Narandžasti izvještaj o stanju ljudskih prava žena u BiH za 2020. godinu. 

Nepostojanje besplatnih kontracepcijskih sredstava u nekoj zemlji jedan je od najboljih pokazatelja neodgovornog odnosa vlasti prema seksualnom i reproduktivnom zdravlju stanovništva, istaknuto je u Izvještaju Ljudska prava u oblasti seksualnog i reproduktivnog zdravlja u Bosni i Hercegovini koji je početkom 2021. objelodanila Institucija ombudsmena u BiH.

Koliko BiH kaska za svjetskim trendovima na ovom području govori podatak da posljednja lista esencijalnih lijekova Svjetske zdravstvene organizacije iz 2017. godine sadrži 14 različitih kontraceptivnih sredstava, među kojima su i kondomi, dijafragme i intravaginalni prstenovi. Za to vrijeme, 49% ispitanica u izvještaju navodi da su im kontracepcijska sredstva u BiH naprosto – skupa, a 66% ističe da nemaju mogućnost besplatnog dobijanja kontracepcijskih sredstava u gradu u kojem žive. Izvještaj podcrtava i da se uvrštavanje kontraceptivnih sredstava na pozitivne liste lijekova u Bosni i Hercegovini odvija sporo i neefikasno.

Zbog svega navedenog ne čudi podatak da je stopa redovnog korištenja modernih kontraceptiva u koje ubrajamo kontracepcijske pilule, unutarmaterične uloške, ženske i muške kondome, među seksualno aktivnim stanovništvom u Bosni i Hercegovini vrlo niska.

Posljednji raspoloživi podaci, prikupljeni kroz istraživanje Multiple Indicator Cluster Survey (MICS) u periodu 2011 – 2012. godine, pokazuju da neku od metoda moderne kontracepcije koristi 12% žena u dobi od 15 do 49 godina. Muški kondom je najpopularnija metoda i na nju otpada 6%, spirala je zastupljena sa 4%, a samo 2% žena koristi pilulu. Procenat žena romske populacije koje koriste neku od metoda moderne kontracepcije još i manji i iznosi 8%, a prevalenca korištenja moderne kontracepcije općenito proporcionalno raste s povećanjem imovinskog stanja domaćinstva.

Daleko su zastupljenije tzv. tradicionalne metode kontracepcije, među koje ubrajamo prekinuti snošaj i periodičnu apstinenciju. Metodu prekinutog snošaja upražnjava čak 30% ispitanih, a periodičnu apstinenciju još 4%.

To prepoznaje i Evropski atlas kontracepcije, koji navodi da je prevalenca korištenja modernih kontraceptiva u BiH 18%, a s pridruženim tradicionalnim metodama 37%, što je daleko niže od evropskog prosjeka koji iznosi 60%. BiH se na interaktivnoj mapi Atlasa nalazi u kategoriji „crvenih“ zemalja, onih s izrazito lošom brigom o dostupnosti kontracepcije i informacijama o kontracepciji. Svjetska banka također prepoznaje problem nedostupnosti kontracepcije u BiH i navodi da je naša zemlja s prevalencom korištenja bilo kakve kontracepcije od 49% daleko ispod prosjeka zemalja članica Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj koji iznosi 73%.

Nedostupnost i posljedična nepopularnost modernih metoda kontracepcije u BiH te posezanje za tzv. tradicionalnim metodama suprotni su globalnom trendu sve rjeđeg korištenja prekinutog snošaja i periodične apstinencije, te sve raširenijoj upotrebi modernih kontracepcijskih metoda. Naime, UN izvještaj o upotrebi kontracepcijskih metoda širom svijeta ističe da su tzv. tradicionalne kontracepcijske metode od modernih zastupljenije tek u pet od 125 analiziranih  zemalja, i to u Albaniji, Azerbajdžanu, Bosni i Hercegovini, Demokratskoj Republici Kongo i Somaliji, gdje na njih otpada makar polovina svih upražnjavanih kontracepcijskih metoda.

Prema istom izvještaju, kontracepcijske pilule širom svijeta koristi više od 20 posto žena u fertilnoj dobi, što je desetostruko više od bh. procenta.

„Navedene bh. brojke su takve upravo zbog finansijske i tržišne nepristupačnosti, visokih cijena koje za kontracepciju moraju platiti korisnice. Kontracepcija jeste esencijalni lijek i to moramo shvatiti i kada usvajamo razne strategije unapređenja zdravlja koje se ne primjenjuju. Moramo skinuti stigmu i neinformiranost o opcijama koje postoje, učiti djecu u školama kako sigurno spriječiti neželjenu trudnoću i spolno prenosive bolesti, učiti ih o odgovornom seksualnom ponašanju, o čemu trenutno nema ni riječi u bh. obrazovnom programu, a često ni u zdravstvenim ustanovama“, ocjenjuje Delila Hasanbegović, istraživačica Sarajevskog otvorenog centra i jedna od autorica Narandžastog izvještaja o stanju ljudskih prava žena u BiH.

S tom ocjenom slaže se i Enida Imamović, analitičarka u programu seksualnog i reproduktivnog zdravlja mladih Populacijskog fonda Ujedinjenih nacija (UNFPA) u BiH. „Sigurno je da činjenica da se kontracepcijska sredstva kupuju, kao i sama cijena kontraceptiva, utiču na njihovo manje korištenje u BiH. Svakako, treba spomenuti i druge faktore koji utiču na mali stepen korištenja moderne kontracepcije, među kojima su nejednaka dostupnost usluga savjetovanja, manjak pouzdanih informacija, dezinformacije o efektima kontacepcije, manjkavost edukacije po ovom pitanju te tradicionalni stavovi društva.“.

Nedostupnost i stigmatizacija, tj. rašireni stavovi da je npr. hormonska kontracepcija izrazito štetna i izaziva neplodnost ili druge dugoročne zdravstvene posljedice, koji prate moderne kontracepcijske metode u BiH, dovode do toga da se umjesto njih kao kontracepcijsko sredstvo upotrebljava pobačaj na zahtjev. Inducirani pobačaj u BiH, prema Narandžastom izvještaju, premda zakonski zadovoljavajuće regulisan, također nije sasvim dostupan i nije pokriven zdravstvenim osiguranjem. Bolnice u nekim bh. gradovima uopšte ne obavljaju pobačaj na zahtjev, ondje gdje ga obavljaju cijene nisu ujednačene, a medikamentozni pobačaj postoji samo u privatnim ordinacijama.

Premda je u BiH teško pronaći pouzdane podatke o broju abortusa, uključujući maloljetničke trudnoće, iz Populacijskog fonda Ujedinjenih nacija (UNFPA) u BiH ipak ocjenjuju, da je broj abortusa u BiH u porastu, te da se abortusi često koriste kao sredstvo kontracepcije. Izvještaj Svjetske banke poziva se na istraživanje iz 1998. koje je pokazalo da je trećina žena u fertilnoj dobi u BiH imala pobačaj na zahtjev.

Stopa maloljetničkih trudnoća u BiH je 2012. procijenjena na 15,75 na 1000 žena, što je više od prosjeka Evropske unije koji iznosi 11, navodi Svjetska banka. Ova međunarodna institucija kao uzroke ovakvog stanja prepoznaje nemogućnost mladih ljudi da priušte kontracepciju, ali i manjak svijesti o pozitivnim učincima kontracepcije, te raširene zablude o štetnim kontraindikacijama kontracepcije.

Naime, mladi u BiH rijetko imaju priliku učiti o spolnosti, reproduktivnom zdravlju, kontracepciji, spolno prenosivim infekcijama ali i prevenciji rodne diskriminacije i rodno zasnovanog nasilja koji su neodvojiv dio seksualnih i reproduktivnih prava i zdravlja. Samo u dva kantona u Federaciji BiH, u Kantonu Sarajevo i Bosansko-podrinjskom kantonu, u kurikulum viših razreda osnovne škole je posljednjih godina uveden edukativni sadržaj u ovoj oblasti i to tek kao izborni predmet ili kao dio programa časova razredne nastave.

„U Bosni i Hercegovini, pravo mladih ljudi na pristup edukaciji u oblasti seksualnog i reproduktivnog zdravlja se ne poštuje budući da ne postoji sistemsko rješenje niti politička volja kojom bi se osiguralo da svi mladi u BiH uče o spolnosti“, ocjenjuje Tijana Medvedec Hodžić, programska menadžerica Asocijacije XY koja djeluje na području seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava mladih. Ova organizacija zaslužna je za spomenute programe u školskim kurikulumima, kao i za postojanje informativne web stranice Spolno zdravlje. 

Medvedec Hodžić mišljenja je da je edukacija mladih ljudi od ključnog značaja ukoliko želimo povećati upotrebu moderne kontracepcije, ali napominje kako je činjenica da žene same moraju plaćati kontraceptive društveni problem koji govori o odnosu vlasti prema stanovništvu. „Nepostojanje kontraceptivnih sredstava na esencijalnim listama pokazuje odnos političke vlasti i donosilaca odluka prema seksualnom i reproduktivnom zdravlju, koliko im to zapravo uopšte nije prioritet. Široko dostupna kontracepcija bi zasigurno dovela do zdravije populacije, populacije koja planira svoju porodicu. Dovela bi i do smanjenja broja spolno prenosivih infekcija, preranih i neplaniranih trudnoća, kao i broja prekida trudnoće.“

U preporukama Evropskog atlasa kontracepcije za BiH stoji da bi sve žene fertilnog doba morale imati zdravstvenim osiguranjem pokrivenu kontracepciju, što mora osigurati vlada, naročito pazeći na potrebe mladih i marginalizovanih skupina. Osim toga, potrebno je ponuditi nepristrasne, jasne i podrobne informacije o kontracepciji, a potrebu za boljim informisanjem prepoznala je i Strategija za unapređenje seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava u FBiH od 2010. do 2019.

Narandžasti izvještaj o stanju ljudskih prava žena u BiH podsjeća da u BiH trenutno ne postoji jedinstven zakon, program ili strategija koja pokriva područje seksualnog i reproduktivnog zdravlja, a pitanja seksualnih i reproduktivnih prava ni na nivou entiteta, kantona i Brčko distrikta nisu uređena kao zasebna zakonodavna cjelina. Nakon prestanka važenja Strategije za unapređenje seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava Federacije BiH, 2019. godine, nije usvojena nova, dok je u Republici Srpskoj do 2029. na snazi Strategija za unapređenje seksualnog i reproduktivnog zdravlja.

BiH kao potpisnica međunarodnih dokumenata poput Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima te Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije ima obavezu poštivanja, zaštite i ostvarivanja prava u području seksualnog i reproduktivnog zdravlja žena, a na planu kontracepcije dužna je ponuditi informacije i širok spektar metoda kontracepcije, uključujući esencijalne lijekove poput hormonske i hitne kontracepcije.

Evropski atlas kontracepcije prepoznaje i potrebu da se u BiH poboljša seksualni odgoj i savjetovanje s ciljem destigmatizacije i podizanja svijesti, koji bi doveli do povećanja prevalence korištenja kontracepcije. Enida Imamović navodi kako je u tom smislu stav UNFPA u BiH da je usluge planiranja porodice potrebno u većoj mjeri pružati kroz primarnu zdravstvenu zaštitu, te da su neki koraci u tom smjeru već napravljeni, budući da su brojni ljekari porodične medicine prošli dodatnu edukaciju o savjetovanju o ovoj temi.

„Pored povećanja dostupnosti usluga savjetovanja, potrebno je kontinuirano raditi na edukaciji u ovoj oblasti i podizanju svijesti o važnosti zaštite zdravlja žena, a svakako bi bilo dobro povećati dostupnost modernih kontraceptiva koje korisnice trenutno plaćaju“, zaključuje Imamović.

Izvor: RTV Slon /Diskriminacija.ba