Deset dana je prošlo od snažnog zemljotresa u Turskoj, a čini se da je situacija iz dana u dan sve teža. Kako vrijeme prolazi, sve su manje šanse da se ispod ruševina pronađu živi ljudi. Niko ne može ostati ravnodušan na scene i prizore koji nam dolaze iz Turske, no obime katastrofe najbolje mogu pojmiti oni koji joj direktno svjedoče – spasioci i reporterke ekipe. Pripadnica FUCZ, Sandra Musić iz Živinica, već devet dana boravi u turskoj pokrajini Hatayu. Slike prizora koje je vidjela, pratiće je, kaže cijeli život.
„Sinoć sam imala jednu jako tešku situaciju koja je zasigurno promijenila moj život kada vam dolazi žena i nosi vam dijete i kaže mi, nemam gdje s njim, uzmite ga. Izuzetno emocionalni trenuci“, kazala je za RTV Slon Sandra Musić, pripadnica FUCZ.
Zajedno sa Sandrom u Turskoj borave i njene kolege, spasioci i volonteri gorskih službi iz cijele Bosne i Hercegovine. Svi se oni svakodnevno bore sa svojim emocijama, trudeći se da prije svega ispunjavaju svoju misiju i pomažu stanovništvu. Međutim, to je, kažu sve teže.
„Izvukli smo majku i dvoje djece zagrljene, te scene mi svakodnevno gledamo i sa čim se borimo ovdje. Psihički je jako teško sve to podnijeti, mnogo ljudi se nije susretalo sa tim situacijama, to su jako užasne scene“, rekao je Sabahudin Spahović, pripadnik FUCZ .
Te užasne scene mogle bi ostaviti teške posljedice po mentalno zdravlje svih onih koji trenutno borave u Turskoj i koji su direktno uključeni u izvlačenje stradalih, upozoravaju stručnjaci.
„U prvom redu javljaju se te reakcije na planu individualnog odgovora, od nekih flash-backova, namećućih slika od onoga što su vidjeli tamo, nedostatka sna, nesanice, do neke tjelesne reakcije, nervoze, do gubitka apetita“, istakao je Bojan Šošić, psiholog.
Osim spasioca, potresnim scenama svjedoče i novinarske ekipe. Među njima je i kolega Tahir Žustra, reporter Nove TV. Ističe da, iako svakodnevno izvještava o trenutnoj situaciji i to već deset dana, ipak nema dovoljno riječi da opiše stanje u Turskoj.
„Sada smo već ušli u fazu u kojoj se sa svih strana ispod ruševina izvlače uglavnom beživotna tijela, koja se ostavljaju na ulici. Porodice idu od tijela do tijela kako bi radili tu identifikaciju na samom mjestu pronalaska i to je ono što je dodatno stresno za sve i za hiljade spasilaca, ali i za brojne medijske ekipe koje izvještavaju s terena“, kazao je za RTV Slon Tahir Žustra, reporter Nove TV .
Psiholog Šošić ističe da ovi ljudi ne smiju biti prepušteni sami sebi kada se vrate u našu zemlju, te da se u oporavak njihovog psihičkog stanja mora uključiti cijelo društvo i pružiti im podršku, kako bi, potencijalne posljedice, bile što manje.
