Od augusta prošle godine do istog mjeseca ove, u TK je ubijeno šest žena. Iako se, kako navode nadležni, stalno radi na prevenciji, nasilja ipak ima, a vrlo često ono završi ubistvom. Zbog toga su nadležni došli do zaključka da je u TK potreban Akcioni plan za prevenciju i borbu protiv nasilja. Međutim, iako je ovaj plan u funkciji, konkretni koraci koji bi spriječili nasilje nisu napravljeni.
„Prema informacijama koje mi imamo, ova suradnja na terenu, na lokalnim nivou nije adekvatna, protokoli su doneseni u svim lokalnim zajednicama 2009. godine, međutim evidentino je da ta suradnja tih tijela nije efikasna, nije učinkovita. Šta podrazumijeva učinkovita saradnja, ona podrazumijeva jedno stalno i kontinuirano zasjedanje“,
kazala je Amra Hamidović, pravna savjetnica u Misiji OSCE-a u BiH.
Predstavnici kantonalne vlasti oni koji su dio ovog multisektorskog plana, kažu da je problem Zakon na nivou Federacije BiH, a ne u institucijama u TK, koje, sudeći prema iskustvima nekih žrtava, često ne djeluju na vrijeme ili prebacuju lopticu sa jednih na druge. Na to je, kažu iz skupštine Komisije teško uticati.
„Ministarstvo nije nadležno kad su porodice u pitanju, da uđe u nečiju kuću i rješava, žrtva mora prijaviti Centru za socijalni rad, ovdje se mora dati više ovlasti policijskim službenicima da vrše određene radnje“, kazala je Hasiba Kurtić, predsjednica Komisije za zaštitu ljudskih prava i građanskih sloboda TK.
Sve ovo bi trebao promijeniti upravo Akcioni plan koji okuplja više institucija i organizacija, s ciljem lakše koordinacije.
„Akcioni plan ima tri prioriteta, prvi se fokusira na prevenciju nasilja putem promocije i edukacije, na unaprjeđenje mjera zaštite žrtava nasilja i treći je set mjera koje se fokusiraju na unaprjeđenje procesuiranja počinioca nasilja“, rekla je Suada Selimović, predstavnica Ministarstva za rad, socijalnu politiku i povratak TK.
Da će Akcioni plan zaista dati konkretne rezultate nadaju se i iz nevladinih organizacija koje se bave zaštitom žrtava nasilja. Iz UG „Vive žene“ u čijoj nadležnosti je Sigurna kuća za sve žene žrtve nasilja, ističu da su osim akcionih planova potrebne dodatne aktivnosti koje bi zaštitile žrtvu, naročito nakon što joj istekne rok boravka u Sigurnoj kući koji može trajati maksimalno šest mjeseci.
„To jeste jedan od problema kojeg želimo delegirati jer smo svjesni da se incijalno podzumu sve aktivnosti međutim ono što izostane jeste adekvatan način zbrinjavanja žrtve nakon što se završi tretman u Sigurnoj kući. Postoje različiti problemi kada žrtva treba izaći iz ove kuće“, kazala je Danijela Huremović, voditeljica Sigurne kuće Udruženja ”Vive žene”
Trenutno je u svih 10 kantona u FBiH u toku izrada kantonalnih programa mjera odnosno akcionih planova koji su usklađeni sa Strategijom za prevenciju borbe protiv nasilja u porodic, a koja je u skladu sa Istanbulskom konvencijom.
