Odbrana Sabahudina Kajdića zvanog Saša je, zbog bitnih povreda krivičnog postupka, izjavila žalbu na prvostepenu presudu, kojom je on, kao nekadašnji pripadnik Treće čete Prijedorske motorizovane brigade Vojske Republike Srpske (VRS), osuđen na 12 godina zatvora zbog zločina počinjenih tokom 1992. u Prijedoru, zatraživši da se optuženi oslobodi ili presuda ukine, dok je Tužilaštvo Bosne i Hercegovine zatražilo odbacivanje žalbe kao neosnovane.
Advokat optuženog Kajdića, Saša Dakić, kazao je kako Prvostepeno vijeće nije dozvolilo Odbrani izvođenje određenih dokaza, kao što su novinski članci, te nije cijenilo iskaze svih svjedoka. Objasnio je kako su mediji prenosili sadržaj iskaza svjedoka sa suđenja, zbog čega su, smatra, naredni svjedoci bili kontaminirani iskazima ranijih.
Kazao je kako nisu analizirani iskazi određenih svjedoka, kao što je iskaz Seide Cerić, koji je u suprotnosti sa ostalima, a na osnovu kojih je donesena prvostepena presuda.
“Radi se o ključnom svjedoku koji pobija sve iskaze na tačku jedan”, naveo je Dakić obrazlažući žalbu i dodajući da nisu cijenjeni ni iskazi još pet svjedoka, koji se odnose na tačke dva i tri, zbog čega Odbrana smatra da se radi o povredi krivičnog postupka.
“Svi svjedoci, ili ogromna većina njih, ranije nije spominjala optuženog Kajdić Sabahudina kao izvršioca krivičnih djela, da bi ga na glavnom pretresu označili kao izvršioca istih“, kazao je Dakić.
Dodao je kako Prvostepeno vijeće nije tražilo obrazloženje za ove slučajeve. Kazao je da je jedna od svjedokinja, koja je svjedočila putem videolinka, ispred sebe imala papir s kojeg je čitala, ali da Vijeće to nije cijenilo.
“Prvostepeno vijeće je samo cijenilo iskaze svjedoka koji idu u korist Tužilaštvu, a zanemarilo dijelove iskaza koji idu u korist Odbrani“, rekao je branilac.
Prema njegovim riječima, porodica Delkić je znala ko je, kada i na koji način odveo Muniba i Jusufa Delkića, te su, zbog malog mjesta u kojem su živjeli i priča na te okolnosti, to trebale znati sve komišije. Dodao je kako kćerka odvedenog Muniba Delkića u ranijoj izjavi nije navela da je njenog oca odveo Sabahudin Kajdić, da bi na pretresu to rekla.
“Prvostepeno vijeće nije navelo zašto je poklonilo vjeru ovom iskazu, a nije onom iz 2009. godine“, kazao je Dakić, koji smatra da je, u odnosu na ukupno pet tačaka optužnice, došlo do povrede Zakona o krivičnom postupku, te da, u odnosu na tačku koja se odnosi na fizičko i psihičko maltretiranje porodice Grozdanić, svjedok Mirsad Grozdanić u sudnici nije prepoznao Sabahudina Kajdića.
Odbrana je zatražila da se ukine prvostepena presuda ili preinači u oslobađajuću.
Tužilac Mersudin Pružan je kazao da ostaje kod pisanog odgovora na žalbu, te objasnio kako prije glavnog pretresa, tokom utvrđivanja optužnice, nije bilo novinskih članaka, a sudija je tada dobio sve dokaze.
Pružan je dodao i da je, tokom svjedočenja svjedokinje putem videolinka, vidljivo na koji način ista svjedoči i da je to Sud riješio na tom ročištu.
Rekao je kako je za svaku od tačaka bilo više svjedoka, te su neki imali direktna, a neki posredna saznanja, i da je Sud to obrazložio u presudi. Dodao je kako je nakon dešavanja obuhvaćenih optužnicom, Kajdić sa svojom brigadom otišao u Gradačac i da su djela tada prestala.
Prema njegovim riječima, Sud je dao obrazloženje za sve što je navela Odbrana, te predložio da se žalba odbije u cijelosti kao neosnovana.
Presudom iz januara ove godine, Kajdić je proglašen krivim za zločin protiv čovječnosti jer je u periodu od jula do augusta 1992. godine, u okviru širokog i sistematičnog napada na nesrpsko stanovništvo na području Prijedora, znajući za takve napade, počinio progon bošnjačkog stanovništva, ubistva i prisilne nestanke, te nanošenje velike patnje civilima.
Apelaciono Vijeće će naknadno donijeti odluku.
Izvor: Detektor.ba
