Izdvajanjem dva miliona KM iz Budžeta FBiH za sanaciju i uklanjanje deponije kruksa iz kruga bivšeg HAK-a konačno bi se moglo pokrenuti rješavanje problema opasnog hemijskog otpada skladištenog u Tuzli. Kantonalno resorno ministarstvo ima rok od 12 mjeseci za realizaciju ovog projekta, međutim da li je kruks jedini problem?
Miralem Ibrišimović sa sjetom se prisjeća lijepog vremena provedenog u Polihemu, kojeg su činili fabrički giganti HAK 1 i HAK 2. Danas su ostale ruševine i ogromne posljedice po zdravlje građana i okoliš Tuzle i Tuzlanskog kantona. Nekoliko hiljada tona opasnog otpada skladišteno je u krugu ovih fabrika.
”Svako je znao da je hemijska industrija opasna. Sve je to bilo da bi se održala proizvodnja zažmiri se na jedno oko, pa poslije šta dragi Bog da”, ističe Miralem Ibrišević, bivši radnik HAK-a.
Skoro pet decenija poslije umjesto fabrika – imamo deponiju od oko 1.750 tona opasnog otpada kruksa.
”On je rješavan ad hac kako se stvarala količina zalihe, nije se znalo šta će se s njim to se odlučivalo na većem nivom to je malo ljudi znalo”, navodi Ibrišević.
Vlast u Federaciji i u Tuzlanskom kantonu ni danas ne zna tačno šta će s njim, ali je izdvojeno 2 miliona KM za rješavanje ovog problema. Sredstva u Budžetu izdvojila je federalna Vlada, a kantonalna će putem procesa javne nabavke odabrati izvođača radova, koji bi se trebao uhvatiti u koštac s ovim opasnim problemom. Dat je rok od 12 mjeseci za realizaciju ovog projekta.
”Ono što ministarstvo prvo treba da uradi je da odredi taj cjenovnik, odnosno da izvrši studiju izvodljivosti, na osnovu koje će definisati koja od tih metoda je najadekvatnija, prije svega sa aspekta okoliša, a potom sa socio ekonomskog aspekta”, navodi Anela Ajšić, ministrica prostornog uređenja i zaštite okolice TK.
Prve aktivnosti trebale bi biti urađene u prva dva mjeseca projekta, a metode neutralizacije kruksa definisane su u Studiji o uticaju okoliša koja je pokrenuta 2022 kada je na čelu ministarstva za prostorno uređenje i zaštitu okoliša bio Zvjezdan Karadžin. Jedna od metoda je neutralisanje na licu mjesta, kojom je 2010 godine neutralisana jedna trećina kruksa. Druga metoda je izmještanje na neku od evropskih deponija.
”Što se tiče odvoza na neku od deponija u inostranstvo što predstavlja veliki problem, jer većina zemalja koji imaju deponije za opasni otpad u zapadnoj Evropi mi je nemamo ni jednu nedozvoljava uvoz zagađene zemlje sa tim opasnim hemikalijama”, navodi Zvjezdan Karadžin profesor na Rudarsko-geološko-građevinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli.
Malo ili skoro nikako je prema riječima profesora Karadžina urađeno zdravstvenih studija, a posljedice ovog opasnog otpada evidentne su bile još i u vrijeme rada Miralema Ibrišimovića.
”Bilo je dosta radnika koji su se žalili na zdravstveno stanje, stradavala je jetra, pluća, živci”, kaže Ibrišević.
Članovi platforme za ekološku humanistiku Zemlja-Voda-Zrak nekoliko godina upozoravaju vlasti na ekološku bombu i štetni uticaj po zdravlje građana.
”Kruks nije jedini problem, propilen dioksid 47 tona visoko zapaljivog kancerogenog gasa, živa ostali metali koji su tamo prisutni, hlor koji je bojni otrov, za koji niko ne zna koje su količine. Niko ne govori o smrti koja traje konstatno, nego sad moramo biti zadovoljni što se to našim parama očistiti ili kobejagi očistiti nešto sto nas decenijama truje”, navodi prof. Damir Arsenijević iz Ekološke platforme ”Zemlja, zrak, voda”.
Opasni otpad ostavila je i poljska firma Organica, koja je kupila ovu fabriku. Prema riječima profesora Karadžina njena obaveza je izmještanje 150 tona nepravilno uskladištenih proizvoda. Ostaje pitanje da li je izdvajanje novca za neutralizaciju kruksa, zapravo prvi korak u konačnom uklanjanju ekološke bombe deponovane u Tuzli?
