Heroji ne nose uvijek plaštove. U to smo se uvjerili mnogo puta. Bez obzira na umor, vremenske uslove i težinu intervencije, oni su tu. U službi građana 24 sata dnevno.
Oni se svaki dan suočavaju s izazovima koje većina nas ne može ni zamisliti. Od borbe s razornim požarima do tehničkih intervencija, vatrogasci svakodnevno staju na crtu opasnosti kako bi zaštitili zajednicu. Ko su heroji kojima je aplaudirala cijela Tuzla nakon gašenja požara u stambenoj zgradi na Sjenjaku i kako izgleda njihov radni dan?
„Pa evo, od ’96. godine radim kao vatrogasac. Mislim da je ova sad zadnja intervencija bila među težima“, govori Damir Mešković, rukovodilac jedinice.
„Samo mi je u mislima bilo da li ima u stanu neko od stanara, da se to evakuiše, da ih spasimo što brže i da možemo suzbiti taj požar, da se niko ne povrijedi“, nadovezao se vatrogasac Senad Humčaković.
Pored vatrogasaca koji su taj dan bili u smjeni, u pomoć su pritekli i vatrogasci koji su imali slobodan dan. Posao vatrogasca je sam po sebi težak, a dodatnu težinu predstavlja i oprema koju moraju nositi prilikom ovakvih intervencija.
„Uzmite u obzir kolika je temperatura bila napolju i koliko mi imamo opreme na sebi. Čizme, jakna, pantole, šljem, spiratom i pored toga nosite cijevi sa sobom, mlaznice, sve što vatrogasac treba da nosi“, objasnio je Damir Mešković.
Posao vatrogasca nije težak samo fizički, nego i psihički.
„Prvo se susrećemo u zadimljenoj prostoriji, nemamo nikakve vidnosti. Prepušteni smo sami sebi i moramo vjerovati jedan drugom što je najvažnije, da djelujemo kao tim. Tu nam je dobro što imamo dobru komunikaciju što se tiče naše opreme, a što se tiče psihičkog stanja konkretno mogu da kažem da u nekim situacijama kod nekih osoba čak i preovladava veći umor psihički nego fizički, što se sve to kasnije manifestuje pri završetku intervencije“, kazao je Amar Sarajlić, vatrogasac.
Uspješnost intervencije ne zavisi samo od vatrogasaca. Zavisi i od građana koji prilikom dojave moraju dati sve tačne i važne informacije, ali i omogućiti vatrogascima nesmetan dolazak na teren. To je, u slučaju gašenja požara na zgradi na Sjenjaku, izostalo.
„Ono što nam je otežalo jeste loša komunikacija građana s nama vatrogascima, gdje smo vjerujući građanima izgubili na vremenu, s tim da moramo uzeti u obzir da je i sama dojava intervencije bila relativno u odmakloj fazi“, govori Amar Sarajlić.
„Ukoliko oni nisu sigurni da mogu ugasiti vatru, neka odmah pozovu 123. Kad nas pozovete na vrijeme i mi kada dođemo na vrijeme, sve se završi brže i bolje“, savjetuje Damir Mešković.
Svaka intervencija nosi sa sobom ne samo tehničku preciznost, već i empatiju i ljudsku snagu koja je često nevidljiva, ali neizmjerno važna. Kroz svoj neumorni rad, vatrogasci nas podsjećaju da hrabrost i požrtvovanje nisu samo riječi, već svakodnevna stvarnost za one koji su posvećeni spašavanju života i imovine. Naša zahvalnost i podrška prema njima ostaju ključne, jer oni čine svijet sigurnijim mjestom za sve nas.
