Helić zabrinuta o Zapadnom Balkanu
Zapadni Balkan već dugo služi kao poligon za testiranje Evrope. Danas bi mogao postati region u kojem će Evropa redefinisati sebe.
EU treba proaktivan pristup u Bosni
Arminka Helić je članica britanskog Doma lordova i bila je specijalna savjetnica britanskog ministra vanjskih poslova Williama Haguea od 2010. do 2014. godine.
Zapadni Balkan se već dugo doživljava kao problematično dvorište Evrope – izvor nestabilnosti i sukoba, često ignorisan uz mješavinu pokroviteljskog stava i fatalizma.
Gledajući kroz istoriju, kancelar Otto von Bismarck je poznato izjavio: „Balkan nije vrijedan života nijednog pomeranskog grenadira.“ Britanski lord Salisbury je ponovio sličan stav rekavši: „Istočno pitanje nikada nećete riješiti… Jedino što možete učiniti jeste da ga ne pogoršate.“ Ovakvi stavovi su oblikovali politiku cijelog jednog vijeka – sve dok krvavi ratovi 1990-ih nisu razotkrili fatalne posljedice takve ravnodušnosti.
Uprkos svojoj historiji, region ostaje strateški važan – geopolitičko područje u kojem Rusija i Kina nastoje proširiti svoj uticaj, ali i tranzitni koridor za ilegalnu migraciju, krijumčarenje oružja i organizovani kriminal. Sada, dok se Evropa suočava s najneizvjesnijim periodom još od Hladnog rata, a možda čak i od Drugog svjetskog rata, ovaj često potcijenjeni region mogao bi postati faktor evropskog jedinstva.
Istina je da Zapadni Balkan nudi priliku za jačanje evropske odbrambene politike – naročito ako EU uspije da zajednički djeluje kako bi spriječila novu krizu u Bosni i Hercegovini (BiH).
Iz Londona, Berlina, Brisela, Pariza, Rima i Madrida stigle su snažne izjave podrške, a generalni sekretar NATO-a Mark Rutte je tokom svoje jednodnevne posjete Bosni ponovio posvećenost saveza teritorijalnom integritetu zemlje.
Međutim, iako su odlučne međunarodne izjave pomogle da se situacija trenutno stabilizuje, same riječi nisu dovoljne da otklone stalnu prijetnju miru i sigurnosti – posebno s obzirom na širu regionalnu sliku.
U Beogradu, Aleksandar Vučić se suočava s rastućim unutrašnjim otporom, dok studentski protesti protiv korupcije i netransparentne vlasti traju već mjesecima. Suočen s ovim izazovom, mogao bi pokušati da skrene pažnju javnosti izazivanjem spoljne krize – potencijalno u Bosni – kako bi učvrstio svoju političku poziciju. Ovakav potez bi bio u skladu s njegovom ekspanzionističkom strategijom „srpskog sveta“, koja ima za cilj ujedinjenje svih Srba u jednu državu.
Dalje, Kremlj i dalje profitira na podjelama, a Zapadni Balkan vidi kao pogodno tlo za izazivanje nestabilnosti. Od Moldavije i Gruzije, preko Krima, do čitave Ukrajine, Rusija je u svakom trenutku koristila nedovoljnu pažnju Zapada i njegovu nesigurnost u donošenju odluka.
Evropa mora pažljivo upravljati ovom osjetljivom situacijom. Autokrate – bilo u Moskvi, Budimpešti ili Beogradu – više se boje unutrašnjeg otpora nego vanjskog pritiska, a upornost srpskih studentskih protesta pokazuje da nacionalistički revizionizam nije neizbježan. Otpor autoritarnim režimima raste čak i unutar same Srbije.
Zato Zapadni Balkan sada nudi Evropi priliku da preokrene dosadašnju praksu reaktivnog djelovanja i uvede strategiju odvraćanja, snage i principijelne angažovanosti. Ovaj pristup treba da se vodi jasnim principima: granice moraju ostati nepovredive, nasilje se mora spriječiti, demokratske institucije ojačati, a revizionistima ne smije biti dozvoljeno da diktiraju budućnost regiona.
Evropa već posjeduje potrebne alate za ovakav pristup u Bosni: EUFOR, NATO sjedište u Sarajevu, Ured visokog predstavnika i Berlinski proces – ali je neophodno političko opredjeljenje da se oni efikasno koriste. Najava dodatnih 400 vojnika EUFOR-a, koji su sada skoro u potpunosti raspoređeni, predstavlja dobar početak.
Pored toga, Bosni i Hercegovini bi se mogla ponuditi sigurnosna garancija. Prekid stalnih rasprava o granicama koristio bi demokratiji, ne samo u Bosni, već i u susjednim zemljama – Srbiji i Hrvatskoj – gdje se često blokiraju reformski procesi zbog „zaštite svog naroda“ u susjednoj državi.
Decenijama su Sjedinjene Američke Države podsticale Evropu da preuzme odgovornost za Zapadni Balkan. Sada, u trenutku kada su vanjske prijetnje sve izraženije, a Ukrajina se bori za opstanak, ovaj region pruža ključnu priliku za Evropu da konačno preuzme stratešku inicijativu i pokaže pravo liderstvo – i to ne samo kroz okvir proširenja.
Proaktivan pristup Bosni i Hercegovini mogao bi signalizirati da Evropa više nije zadovoljna time da samo reaguje, već da je spremna da oblikuje događaje – upravo ono što je potrebno u ovoj novoj eri velikih globalnih rivalstava. Uspjeh na Balkanu pokazao bi sposobnost EU da odbrani svoje temeljne principe, očuva decenije mukotrpnog mirovnog procesa i reafirmiše svoj uticaj u regionu koji je od ključne važnosti za njenu sigurnost.
Zapadni Balkan je dugo služio kao testno polje Evrope. Danas, on bi mogao postati region u kojem će Evropa redefinisati sebe – ne kao slabu i podijeljenu, već kao snažnu, sposobnu i spremnu da vodi.
Možda se o tome još ne govori naglas, ali spasavajući Bosnu, Evropa bi mogla spasiti i samu sebe.
Eskalacija tenzija u Bosni
Tenzije u Bosni dramatično su eskalirale nakon prošlomjesečne presude lideru bosanskih Srba, Miloradu Dodiku, od strane Državnog suda, kojom mu je izrečena jednogodišnja zatvorska kazna i šestogodišnja zabrana obavljanja javne funkcije.
Iako je ova odluka gurnula zemlju u najdublju krizu od 1995. godine, državne institucije su, iznenađujuće, zadržale stabilnost, suprotstavljajući se očekivanjima o mogućem kolapsu.
U međuvremenu, Dodik – koji je posljednjih 18 godina aktivno radio protiv institucija Bosne i Hercegovine, uz podršku predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i mađarskog premijera Viktora Orbána – zaprijetio je da će zadati konačan separatistički udarac teško stečenim dostignućima Bosne. Međutim, iako se nadao podršci bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, te nade su, zasad, bile uzaludne.
Američki državni sekretar Marco Rubio srušio je Dodikove secesionističke ambicije izjavivši: „Postupci predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika podrivaju institucije Bosne i Hercegovine i ugrožavaju njenu sigurnost i stabilnost. Naša zemlja podstiče političke lidere u Bosni i Hercegovini da se uključe u konstruktivan dijalog. Pozivamo naše partnere da se suprotstave ovom opasnom i destabilizujućem ponašanju.“
