Više od deset godina, Hasan Ibrahimović iz Sapne je hranitelj. Kada govori o tome izražava sreću i ponos, koju kaže, ne može riječima opisati.
”Nesrodnički sam hranitelj dječaka od 14 i djevojčice od 16 godina, brat i sestra su. Rekoh da su kod mene već sedam godina. Imam centar za socijalni rad u Sapni koji su mi na raspolaganju 24 sata. Bogu hvala nikad nisam imao problema sa djecom”, navodi on.
Dobri su učenici, priča Hasan. Pokrenuo je aktivnosti da im napravi kuću pored svoje, kada budu punoljetni. Na korak da postane hranitelj odlučio se nakon što mu se udala najstarija kćerka, a ima ih tri. Tada je sa suprugom preuzeo brigu o djevojci od 18 godina koja je bila u SOS Dječijem selu. U njihovoj porodici bila je do udaje, a danas ih sa svojom porodicom redovno obilazi.
”Ima dvoje djece. Sretan sam zbog toga. Treba imati srce i hrabrosti. Meni je Bog dao dobru djecu, prilagodili smo se”, kaže Hasan.
Prilagodile su se još 104 hraniteljske porodice, koliko ih ima u Tuzlanskom kantonu. Nadležni su posljednjih godina povećali aktivnosti na jačanju i promociji hraniteljstva, kao posebnog oblika brige o djeci.
”Ono što je osnovna intencija Vlade TK odnosno resornog Ministarstva jeste da više promovišemo hraniteljstvo kako bismo u budućnosti u skladu sa Konvencijom o pravima djeteta ali i Zakonom o hraniteljstvu u FBiH, svakom djetetu omogućili da odrasta u porodičnom okruženju. Ukoliko to u određenim momentima nije omogućeno da bude u biološkoj porodici, treba da iznađemo rješenje da kroz hraniteljske porodice ta djeca odrastaju u takvom ambijentu”, ističe Fadil Alić, ministar za rad, socijalnu politiku i povratak TK.
Stručnjaci navode da je ovaj vid brige o djeci dobar poticaj za zdrav rast i razvoj djeteta.
”U prednosti hraniteljstvo svakako stavljamo u odnosu na institucionalni smještaj, jer nijedno dijete ne bi trebalo da odrasta samo i svako dijete treba porodicu”, naglašava Amela Tupajić, predsjednica Društva socijalnih radnika TK.
Djeca u hraniteljskoj porodici, zakonski ostaju do punoljetstva ili do 26 godina, ukoliko su na redovnom školovanju.
”I nakon toga sistem omogućava još godinu dana, pričamo o kantonalnom zakonu za izlazak iz sistema javne brige, i djeca koja se nalaze i u institucijama i u hraniteljskim porodicama, nakon završetka školovanja ili kad se prijave na biro, još godinu dana mogu ostati u toj hraniteljskoj porodici sa svim pravima koja imaju u periodu adaptacije za samostalan život”, pojašnjava Elvir Čamdžić, socijalni radnik u Centru za socijalni rad Banovići.
Hraniteljske porodice dobijaju novčanu naknadu, koja se u Tuzlanskom kantonu kreće od 550 do 600 KM. Nadležni navode da bi ona u narednim godinama trebala biti i viša.