Iako je prošla 31 godina od velikog 15. maja i odbrane Tuzle, oni koji su tada živjeli u naselju Brčanska Malta sjećaju se svakog detalja tog dana koji je obilježio noviju historiju grada, ali i koji je utjecao na odbranu Bosne i Hercegovine. Kristalno jasno se ovog dana sjeća i Bedrana Kaletović, tada 10-godišnjakinja, koja je živjela u zgradi Pecara, pored same raskrsnice. Tada su je nastavnici poslali kući iz škole, kao i sve učenike, kako bi na sigurnom dočekala prolazak kolone koja se povlačila iz kasarne Husniska buna. Međutim, dolazak kolone na Brčansku Maltu bio je drugačiji nego što su svi očekivali.
“Sjećam se da su moji roditelji pristavili kafu da i mi ispratimo tu kolonu da oni prođu i da nastavimo svoj život i u trenutku kad je počela pucnjava, kada će se taj 15. maj razvijati u tom smjeru u kojem se razvijao, ja se sjećam da je ta kafa koju niko nije popio i te šoljice, doslovno su skakutale po tom stolu”, kazala je Bedrana Kaletović.
Nakon pucnjave, iako nije bilo tako planirano, odlučeno je da će se na vatru odgovoriti vatrom. Jednu od glavnih uloga u odbrani Tuzle odigrao je i ratni načelnik Selim Bešlagić koji je rekao “NE” okupacionim snagama.
“Kako se osjećam danas, kad analiziram čitav ovaj period ja sam ponosan za ono što je Tuzla, građani Tuzle, organizacija Tuzle učnili za ovaj grad. Ja sam ponosan na to. Žao mi je žrtava, ali svako zlo mora imati svoj kraj”, rekao je Selim Bešlagić, ratni načelnik Tuzle
Na Brčanskoj Malti stradalo je ukupno 36 osoba. Najodogovornijim za sukob na Brčanskoj Malti smatra se Mile Dubajić, oficir JNA i tadašnji komandant tuzlanske kasarne, koji još nije procesuiran.
“Faktički danas možemo nakon 31 godinu da kažemo što se nas tiče, da smo mi u dokazivanju istine o Brčanskoj Malti završili posao. Haški tribunal rekao da nije bio zločin, Sud u Beogradu rekao da nije bio zločin, Interpol povukao sve optužnice. Smatram da ipak neko treba da odgovara, da odgovara za žrtve”, dodao je Bešlagić.
Tuzlak Niko Jurić bio je jedan od glavnih svjedoka u procesu koji se u Beogradu vodio protiv Ilije Jurišića, tadašnjeg savjetnika Stanice javne bezbjednosti. Između ostalih i na osnovu Jurićevog svjedočenja, Jurišić je proglašen nevinim.
“Istina je samo jedna, mi smo bili u svojoj Tuzli, mi smo branili svoju Tuzlu i svako ko je došao u ovaj grad kao čovjek je dobro došao, a svako ko je došao da napravi problem, sa problemom će se i udaljiti”, kazao je Niko Jurić, nekadašnji komandir Druge manevarske čete policije.
O historiji i njenim činjenicama se mora govoriti smatraju oni koji su branili, ali i oni koji se sjećaju tog 15. maja 1992. godine. Bedrana, naša sagovornica s početka priče, zahvalna je svim braniteljima njenog grada.
“Zaista za mene je taj datu, prekretnica u mom životu, u smislu da ja ljudima koji su branili Tuzlu ja mogu zahvaliti što sam živa, da toga nije bilo, ja i moja porodica bili bi prve žrtve jer smo se nalazili tu gdje smo se nalazili. Da njih nije bilo mi danas ne bismo imali priliku ni biti slobodan grad i ne bismo bili vjerovatno ni živi jer znamo kako je to sve bilo u Bosni i Hercegovini”, zaključuje Bedrana.
