Udruženje žena Romkinja ”Bolja budućnost” obilježava 23 godine postojanja. Iz organizacije navode da su ponosni na postignute rezultate, posebno jer su Romkinje u boljem položaju u društvu u odnosu na prije 20-tak godina. Godišnjicu su obilježili sjednicom i druženjem članica, te prijatelja Udruženja.
Do prije 20-tak godina, Naza Jusić nije znala mnogo o pravima žena, niti je bila vidljiva u društvu. Članica je Udruženja žena Romkinja ”Bolja budućnost” od osnivanja, pa je, priča nam, kroz ovu organizaciju naučila da se bori, otvorila je vrata sebi i drugim ženama u institucijama.
”Za 23 godine mi je najljepše, sve što nisam znala, što sam morala trpiti kao žena, bilo mi je samo kuća, posao, djeca, ali sada nije tako. Sada znam svoj cilj, u ravnopravnom sam položaju sa muškarcem, znam kako ću mu odgovoriti, kako ću uraditi, da i ja imam pravo kao i on”, navodi Naza.
Ravnopravnost žena i muškaraca, upravo je jedan od ciljeva organizacije, što treitraju kroz obuke, seminare, okrugle stolove, te inicijative nadležnim organima. Teško je kažu, izdvojiti neki segment rada, jer su sve sfere bitne, od rada i zapošljavanja, zdravstva, do obrazovanja. Ponosni su što je sada malo Romkinja i Roma koji nemaju zdravstveno osiguranje i što je sve više djece i mladih Roma u školama i na fakultetima.
”Ako se vratimo 23 godine unazad, možemo reći da je bilo puno više slučajeva diskriminacije, govora mržnje, da žene i građani ne samo romske nacionalnosti, ali posebno Romkinje, nisu znali koja su im osnovna ljudska prava, neke teme su bile tabu teme. Mi smo sva ta pitanja otvorili, o svim tim pitanjima se govori javno”, kaže Indira Bajramović, direktorica Udruženja žena Romkinja ”Bolja budućnost” Tuzla.
Posljednjih godina, ovo udruženje javno govori o temi maloljetničkih brakova među romskom populacijom. Pokušavaju spriječiti i žele iskorijeniti takve navike za koje se smatra da su samo među Romima. Veća prava traže i kroz komisije i organe vlasti.
”Radimo na tome da svi ti problemi se rješavaju institucionalno, da institucije prepoznaju i preuzmu odgovornost u rješavanju svih tih problema sa kojima se susreću građanke i građani BiH. Mislim da ovo što smo do sada radili, ima pomaka”, naglašava Bajramović.
Pomaci su vidljivi i kroz projekte očuvanja tradicije, običaja, kulture i jezika. Romski jezik uskoro treba biti dijelom nastavnog procesa u školama Tuzlanskog kantona. Na tim aktivnostima radila je Nevresa Mujić, koja je šest godina aktivistkinja Udruženja. I ona je kaže mnogo učila, ali i pomagala drugima.
”Žene su se osnažile, ojačale, dosta toga naučile, proširile svoj kapacitet znanja, samim tim mogu reći da sam sretna i zadovoljna kada vidim te žene kako postupaju”, navodi ona.
U organizaciji nadlašavaju da su radili i na ekonomskom osnaživanju žena, te na projektima očuvanja njihovog reproduktivnog zdravlja. Svoju misiju nastavljaju. Ističu da je sve manje donatora, jer novac usmjeravaju za projekte u drugim dijelovima svijeta, ali uspijevaju pronaći sredstva za svoj rad i poboljšanje uslova života Romkinja.
