Čestitku povodom blagdana Uskrsa vjernicima je uputio gvardijan Franjevačkog samostana ”Svetih Petra i Pavla” Tuzla fra Željko Nikolić.
Osvrnuo se na stradanje ljudi, prvenstveno u Gazi, jer rat odnosi hiljade života i stvara nemir među čovječanstvom. Kazao je da Uskrs dolazi u vrijeme Ramazana i u isčekivanju Pesaha, pa bi trebao biti protumačen na način da se i ljudi počnu ponašati i živjeti drugačije.
Trebaju se, kako navodi gvardijan, okrenuti od zatrovane međusobne komunikacije, prema dobru.
”Ovaj ekumenski, međureligijski i kalendarski duhovni „susret“ Uskrsa s navedenim vjerničkim tradicijama trebao bi osobito ovdje kod nas, u Bosni i Hercegovini i našoj Tuzli, biti pročitan i protumačen u smislu da se svi ovdašnji ljudi, kršćani, hrišćani, muslimani, židovi, vjernici i oni koji se tako ne opisuju, počnu ponašati i živjeti drukčije. Da čuju tu simfoniju poticajnih i pozitivnih misli iz svih ovih vjerničkih tradicija, da se okrenu od zatrovane međusobne komunikacije prema suglasju u dobru, da u društveno-političkom diskursu i praksi se usmjere prema odgovornosti i pravednosti, da u socijalnom prostoru svoj rad i djelovanje zaokrenu prema onima najmanjima, siromašnima, isključenima i odbačenima, da se od nacionalizama, separatizama, unitarizama i svih -izama usmjere prema općemu dobru kako pojedinaca u BiH tako i svih kolektiviteta u nas.
Uskrs u BiH stoga ne znači samo neki katolički folklorni festival s obojenim jajima, plastičnim zečevima i igračkama, nego prihvaćanje u naš govor, u mišljenje, u političko i socijalno zauzimanje one provale nade i onih okrepljujućih i provocirajućih riječi da je Isus iz Nazareta, pravedni učitelj, oštri kritičar svakoga izrabljivanja, donositelj Božje istine, osuđenik, na križu raspet i umro, zapravo živ i djelatan među nama. I to ovdje i danas. Da nam poručuje, kao učenicima onomad, da idemo i da ćemo ga susresti u Galileji. A gdje je ta naša bh. Galileja? Tamo gdje možda nema dovoljno vjere i pouzdanja da je zajednički život moguć. Tamo gdje se obespravljuje manjina, bilo nacionalna bilo seksualna. Tamo gdje se ne plaća radnika dostatno, gdje korupcija izjeda sustav, gdje se u ime umišljene vlastite kolektivne nevinosti niječu zločini, genocid i povreda ljudskih i građanskih prava. Tamo je „Galileja naše Bosne“ i tamo ćemo susresti Uskrsloga, koji će promijeniti i naša srca i naša ponašanja. Uskrs je, kako nas poučava kršćansko pismo i tradicija, memoria passionis, preobražujuće pamćenje patnje Isusa iz Nazareta, povezane s patnjom svakoga nedužnoga u povijesti naših ljudskih nesporazuma, svakoga onoga koji ovih dana pati i biva mučen ili ubijen u besmislenim ratovima u Ukrajini i Isusovoj domovini, Svetoj Zemlji. Onako kako je uskrsnuće osmislilo, a ne opravdalo Isusovu patnju, tako i naše godišnje spominjanje toga uskrsnuća treba nas, koji živimo u relativnom miru i sigurnom okruženju, osvijestiti za supatnju s tim bratom čovjekom, ženom, djetetom, vojnikom ili humanitarnim radnikom u ovim ratnim zonama. Osjetiti Uskrs egzistencijalno znači doživjeti tu kompasiju – supatnju – s čovjekom ili našom prirodom koja također pati.
Svim kršćanima koji slave Uskrs želim da ga shvate i ponude svima u ovome širem vjerničkom značenju. Da svi mi, neovisno o konfesionalnoj i svakoj drugoj pripadnosti, postanemo muškarci i žene nade, dobra i kompasije s Drugim. Sretan Uskrs!”, naveo je fra Željko Nikolić.
