Možete li zamisliti da jedan rutinski pregled kod doktora vama i porodici promijeni život iz korijena. Bez teških simptoma, kod mnoge djece je otkrivena najteža bolest. Život za 29 porodica od prošle godine nije isti. Oni svoje bitke i dalje vode.
Ono što joj je danas svakodnevnica, prije desetak godina bila je želja. U trinaestoj godini, Azri Lukavačkić je dijagonistifikovano teško oboljenje.
”Nismo mogli ni pretpostaviti da će jedna obična kontrola zarad otekline na vratu, rezultirati jednom takvom dijagnozom odnosno saznanjem da ja bolujem od limfoma. Od tog dana kreće borba za izlječenje i nastavak života”, navodi Azra.
Sin Merime Mujkić također nije imao teže simptome, po kojima bi roditelji mogli naslutiti da se radi o teškoj bolesti.
”Hvala Bogu pa smo i na te blaže simptome reagovali, pa smo išli na te preglede, gdje se raznim analizama nažalost utvrdilo da se radi o jednoj teškoj i komplikovanoj dijagnozi. Farisu je dan prije prvog rođendana, uspostavljena dijagnoza neuroblastoma”, ističe Merima.
Liječenje sina trajalo je aktivno 18 mjeseci, u bolnicama u BiH i Turskoj.
”Poslije toga redovne kontrole, povremene terapije. Tako da i dan danas imamo neke kontrole, nakon povratka iz Turske smo išli svaka tri mjeseca u Tursku, pa svakih šest mjeseci, hvala Bogu sad godišnje”, kaže ona.
Proces liječenja djece od malignih bolesti traje od šest mjeseci do dvije godine. Tokom 2022. u Kliničkom centru Tuzla liječeno je 29-oro djece.
”Ishod liječenja je zavisno od bolesti, od prognoza. Postoje statistike, prošle godine smo nažalost, uprkos toliko liječene djece, petero djece je izgubilo bitku sa ovom zloćudnom bolešću”, navodi dr. Amila Latifagić, šefica Odjeljenja za hematologiju i onkologiju Klinike za dječije bolesti UKC-a Tuzla.
Terapijski protokoli identični su onim koji se primjenjuju u razvijenijim zdravstvenim sistemima. U procesu liječenja, Azra nije imala fizičku bol, ali su, priča nam, konstantno bile prisutne emotivne poteškoće.
”Mi djeca smo tada, u to vrijeme, boravili sami u bolnici. Roditelji su imali mogućnost tek jedan do dva sata dnevno s nama da provedu. Uvijek ističem da je to jedan od najtežih momenata u tom cijelom periodu upravo ta odvojenost od mojih roditelja”, navela je Azra.
Atifa Buldić Bešić bila je uz trogodišnju kćerku tokom procesa liječenja u Sarajevu.
”Osmi dan smo izašle u Roditeljsku kući. To je dan koji nikada nećemo zaboraviti, ni ja ni moja porodica. Tada smo, nakon tog najstresnijeg prvog početkog perioda, susrele uživo prvi put tatu, i brata i moju mamu. To jest trenutak koji nećemo zaboraviti”, navela je Atifa.
Ona se priključila Udruženju ”Srce za djecu”, koje radi na projektu izgradnje Roditeljske kuće i u Tuzli.
”Ona će sadržavati pet smještajnih jedinica, pet apartmana, zajedničke prostorije, kuhinja, dnevna soba, vešeraji, sve što je potrebno da jedan dom nesmetano funkcioniše”, navela je Atifa.
Boravak ovdje, trebao bi olakšati sumorne dane djeci i njihovim roditeljima tokom liječenja.
Azra je mračnoj strani i teškoj borbi okrenula leđa. Uspješno korača u nove pobjede.
