Danas je održana sahrana i obavljen ukop Tomice Račića, uposlenika RTV Slon koji je nakon kraće i teške bolesti preminuo u ponedjeljak, u 51. godini života.
Našeg kolegu Račića na vječni počinak je ispratilo na desetine njegovih članova porodice, prijatelja, kao i sve radne kolege, sa kojima je dugo godina dijelio najljepše, ali i one nešto tužnije dane i trenutke svog života.
Govor na sahrani je održala Albina Vicković, pomoćnica direktora za razvoj i inovacije RTV Slon.
“Naš Tomica, skroman kakav je bio, nije volio okupljanja, nije volio velike riječi, ali evo, tu smo i moramo govoriti, makar bi najprije ćutali. Ili bi glasno vrisnuli.
Okupio nas je sve zajedno. Isuviše rano, isuviše brzo.
Kamo sreće da nas je okupio drugim povodom… ali nije! Evo nas tu, da ga još jednom pozdravimo i da još jednom posvjedočimo o….njegovom biću, njegovom životu i tragu koji je ostavio na sve nas!
A velik je bio naš Tomica – ljudina je bio, ljudina će ostati. Zauvijek!
Lav, borac, vedri duh našeg vremena, prostora, dimenzija – naš jedini Tomica!
I upravo o dimenzijama, svemiru, filozofiji, mudrosti sa Tomicom smo mogli razgovarati o svemu. Njegove urođene, radoznalost i inteligencija dale su mu tu nevjerovatnu lakoću vođenja svih razgovora, od vremenskih prilika do, najnovijih trendova u muzici, novih pravaca u filozofiji, komponenti račuanrske opreme do fizike, gravitacije i crne rupe u kosmosu. A to mogu samo velike duše, velika srca spremna za najveće stvari!
Danas – nemamo gravitaciju i danas kada kao da nas je crna rupa progutala – danas…
Tomica, naš Tomi, imao je toplu riječ za svakoga. I tu toplinu širio je svuda oko sebe na sebi svojsten, istovremeno, i skroman i energičan način, mireći sve suprostavljenosti u sebi i sve suprostavljenosti svog i naših života. Njegova energija prštala je iz duhovitosti koja je nemjerljiva. Svaka opaska, poruka, meil, čak i kad je postalo teško bila je takva, duhovita i prkosna, sa pogledom u novi dan i novo sutra. Toliko optimistična da nas je zavarao da neće boliti. A boli, jako!
Brtikog i sjajnog uma, srca punog ljubavi za ljude, posao koji je sa strašću radio i volio, srca punog ljubavi za život i njegovu Kokicu, Tomica je bio divan kolega, suradnik, odan prijatelj!
Tomice naš, znamo da su struje folderisane, znamo da su roboti spremni za skripanje u eter, znamo da si otkrio nove grickalice koje su zdrave i debljaju, znamo da nas na stolovima čekaju čokolade sa porukom ali nikada, nikada neće biti iste.
Čuvamo tvoje popise knjiga za pročitati, čuvamo tvoj playliste za poslušati, čuvamo tvoje poruke, tvoj glas …za sjećanje i vječnost.
Oprosti nam za sve što nismo stigli a planirali smo, oprosti nam za sve što nismo uradili a željeli smo, oprosti nam što – sve znaš da ti i ništa ne kažemo. Jer:
Je li ovo stvarni život?
Je li to samo fantazija?
Uhvaćen u lavini,
Bez izlaza iz stvarnosti.
Otvorite oči,
Pogledajte nebo i vidite….
Ja sam samo siromašni dječak,
Ne trebam sažaljenje,
Jer sam lako dolazim, lako odlazim,
Malo visoko, malo nisko,
Bez obzira na to odakle vjetar puše,
To zapravo ne znači mnogo za mene…
Tomi naš, odmori se, čuvamo te! Neka ti je mir Božiji i laka zemlja bosanska! Bzz Bzz”
Kolektiv RTV Slon još jednom upućuje najiskrenije saučešće Tomicinoj porodici i prijateljima.
Tomice, ostat ćeš zauvijek u našim sjećanjima.
Kolektiv RTV Slon Tuzla
