Dan bosanske pismenosti obilježava se svakog 29. avgusta, na dan kad je 1189. godine napisana Povelja Kulina bana.
Povelja bana Kulina najstariji je sačuvani bosanski državni i diplomatski dokument i fundamentalno važni spomenik pismenosti na bosanskom jeziku. Ovaj dan utemeljila je Bošnjačka zajednica kulture „Preporod“ 2019. godine, povodom 830. godišnjice Povelje bana Kulina, i od tada se obilježava svake godine.
Najstariji bosanski rječnik napisao je Muhamed Hevaija Uskufija 1631. godine, koristeći arebicu, arapsko pismo prilagođeno fonetskom sistemu bosanskog jezika, koje je postalo popularno na ovim prostorima poslije dolaska Osmanlija.
Prvo pominjanje bosanskog jezika počelo je sredinom 15. vijeka, kada su mnogi autori i putopisci pisali o bosanskom jeziku i narodu koji njime govori. Bugarski pisac Konstantin Filozof Kostenski krajem 14. i početkom 15. vijeka piše “Skazanie izjavljeno o pismeneh” gdje između ostalih jezika spominje i bosanski.
Jedan od najstarijih spomena bosanskog jezika možemo pronaći i u notarskim knjigama grada Kotora: 3. jula 1436, mletački knez u Kotoru kupio je petnaestogodišnju djevojku “bosanskog roda i rođenu u heretičkoj zabludi, nazvanu bosanskim jezikom Djevena”.
Raspadom Jugoslavije i za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu, počela je konačna standardizacija bosanskog jezika, i to u rječniku Alije Isakovića, “Pravopisu” Senahida Halilovića i “Gramatici” Dževada Jahića, Senahida Halilovića i Ismaila Palića.
Odlike bosanskog standardnog jezika, po propisima tih djela, jesu češća upotreba orijentalizama (turcizmi i arabizmi) i očuvanje fonema H i F u izvjesnom broju riječi kao odraz posebnosti govora Bošnjaka.
Osim što je jedan od tri službena jezika u Bosni i Hercegovini, imigracijom stanovništva, sve češće se govori u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj pa čak i u Sjedinjenim Američkim Državama.
Nauka koja se bavi bosanskim jezikom naziva se bosnistika.
U 67. epizodi video podcasta „Tuzla calling“ razgovarali smo o bosanskom jeziku,odnosno jeziku kao znaku nacionalnog identiteta, a osim toga, bilo je spomena i o Tuzlaku Muhamedu Hevaiji Uskufiju te o tuzlanskim franjevcima Matijeviću i Divkoviću koji su živjeli, stvarali i njegovali bosanski jezik na ovim prostorima tokom 15. stoljeća.
