Nakon što Evropska unija od jeseni iduće godine počne s uvođenjem prekograničnog poreza na ugljični dioksid, industrijska proizvodnja u BiH, ona koja ovisi o energiji dobivenoj iz termoelektrana, naći će se pred svojevrsnim izazovom da postane nekonkurentna i u konačnici izgubi brojna tržišta EU-a.
No, ako se na vrijeme uđe u evropski sistem trgovine štetnim plinovima, a istodobno ubrza prelazak na obnovljive izvore energije, bh. industrijska proizvodnja možda ima i povijesnu priliku za dodatni rast.
Dopredsjednik Vanjskotrgovinske komore BiH Vjekoslav Vuković objasnio je u razgovoru za Večernji list kako u današnjem evropskom sistemu trgovine emisijom štetnih plinova cijena po jednoj toni karbona iznosi 100 eura, odnosno to je porez koji se plaća. Drugim riječima, tvrtke i zemlje koje prave određene proizvode, primjerice od čelika, električnom energijom na bazi ugljika moraju plaćati 100 eura po toni karbona koji izađe u atmosferu.
“To je vrlo skupo te se prelazi na alternativne izvore energije, pa čak i sve do tekućeg vodika”, naglasio je Vuković.
Istakao je kako bh. kompanije nisu u tom sistemu trgovine, dok, s druge strane, svaka tvornica koja proizvodi unutar EU-a mora platiti taj dodatni porez, ali se njezin čelik proizvodi iz zelenih energija, odnosno imaju određene subvencije na takve izvore.
“Naizgled, u situaciji u kojoj BiH nije u sistemu trgovine i ne plaća taj porez, ispada da je naš čelik jeftiniji, da smo konkurentniji, ali to je lažni privid. Zato što se za čelik koji se kupi u BiH i izvozi u EU na granici s EU mora platiti sav taj porez, a on ide u proračun Evropske unije te oni finansiraju obnovljive izvore”, objasnio je Vuković.
Kada bismo pak ušli u sistem trgovine, to bi, kako je rekao za Večernji list, dovelo do velikih prednosti za naše kompanije jer bi se porez plaćao u BiH, ulazio u proračun BiH i koristio se za dekarbonizaciju te velike poticaje obnovljivim izvorima energije.
Obnovljivi izvori iz takvih izvora tada bi se, ističe Vuković, proizvodila čista električna energija, a onda oplemenjivala čelik, gnojivo i sve ostalo. Time bismo čak i povećali kvote za izvoz u EU.
“Zapravo, gledajući srednjoročno i dugoročno, imali bismo prednosti. S druge strane, ako nastavimo raditi na bazi prljave energije, ne ulazeći u sustav trgovine, dolazi do pitanja hoće li netko u EU željeti naš čelik jer će sa svojom tehnologijom istu tvornicu napraviti, recimo, u Aziji, koja će to početi plaćati”, upozorio je Vuković.
Naglasio je kako BiH zapravo nema mnogo izbora jer ćemo u slučaju neulaska u sistem trgovine postati apsolutno nekonkurentni. Kada bi pak u proizvodnji bili korišteni samo obnovljivi izvori energije, onda bi se, kvota izvoza mogla povećati, što bi bilo iznimno važno za prednosti domaće proizvodnje. Inače, kada je riječ o trenutačnom stanju, jedino prostor koji pokriva Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg Bosne kompletno počiva na obnovljivim izvorima energije.
U kontekstu poteza vlasti na državnoj razini optimizam unosi važan dio iz ekspozea predsjedateljice Vijeća ministara BiH Borjane Krišto koja je najavila i uspostavljanje trgovine štetnim plinovima kako bi se smanjilo zagađivanje okoliša, uz napomenu kako je dekarbonizacija i uvjet Evropske unije.
RTV Slon/Fena
