Teška sudbina i zdravstvene poteškoće dovele su Asmira i Igora u Centar „Koraci nade“. Tu su se upoznali, zajedno prolazili teške trenutke i borili se da poboljšaju svoje zdravlje. Uspjeli su u tome i sada su samostalni ljudi, zaposleni su, a i dalje se druže. Danas su se ponovo sastali tamo gdje je sve počelo, oživjele su uspomene ali i želja da pomognu korisnicima Centra koji bi mogao biti zatvoren zbog nedostatka novca za rad.
„Dolazio sam od moje treće godine ovdje, prestao sam dolaziti sa nekih 20 godina, tu sam bukvalno odrastao. Radio sam na mnogim projektima. Sada ovdje pomažem njima da prebrode ovu tešku situaciju“, rekao je Asmir Ćorsuljić, bivši korisnik Centra „Koraci nade“.
„Tu sam isto kao i Asmir, da pomognem šta god treba, dužan sam to uraditi jer ima tu djece i osoba koje to trebaju i znam kako je biti ovdje i šta sam sve naučio“, kazao je Igor Koler, bivši korisnik Centra „Koraci nade“
A to znaju i Mahir i Anel, također najbolji prijatelji, koji se druže još otkako su bili bebe. Zahvalni su na svakom trenutku provedenom na terapijama, a kažu, ako bi se Centar zatvorio, nedostajalo bi im ovakvo druženje.
„Ja bih sebi našao kako ću to vrijeme popuniti ali bih bio mnogo tužan kada bi se Centar na neko vrijeme zatvorio“, kazao nam je Mahir Vejzović, korisnik Centra „Koraci nade“
„U Centru Koraci nade se osjećam super, dolazim od šeste godine i dosta sam stekao prijatelja i puno mi znači što obavljam radno okupacione terapije i fizikalne terapije“, ističe Anel Bukvić, korisnik Centra „Koraci nade“.
Ovakvi tretmani itekako znače i drugim korisnicma, koji se svakoga dana iznova raduju susretu sa onima sličnim sebi, jer se najbolje razumiju.
„Ovdje je meni ovo sve, družimo se, radimo, sve mi je ovdje drago. Radim, farbam ukrase, pravimo sapune i kreme“, rekla je Admira Kahrimanović, korisnica Centra „Koraci nade“.
„Imam ovdje dosta prijatelja, radimo, družimo se, igramo, pjevamo“, dodaje Benjamin Zukić, korisnik Centra „Koraci nade“.
Kroz ovaj Centar za tri decenije rada prošlo je na hiljade korisnika. S obzirom da se radi o nevladinoj organizaciji, nikada nisu imali stalna sredstva od vlasti, pa je u njihov rad uključen strani donator. Tako je devet godina, glavni donator austrijska organizacija „Red charity“, koja će uskoro morati obustaviti finansiranje Centra.
„Mi smo veoma zadovoljni, pomogli smo u razvoju i podizanju kvaliteta rada. Devet godina smo tu ali vrijeme je da država odnosno kanton preuzme finansiranje dnevnog centra“, naglasio je Helmut Lutz, predstavnik fondacije „Red charity“ Austrija.
Svjesni su toga i u Centru iz kojeg godinama apeluju na vlasti, ističući važnost rada sa djecom sa višestrukim smetnjama, koja ovdje imaju sav potrebni tretman.
„Ovo što se desilo, donator je nakon devet godina morao da promijeni svoju ulogu u radu našeg Centra što je razumljivo, a razumljivo je i to da država mora prepoznati rad ovakvog Centra, koji kontinuirano i kvalitetno pružaju usluge. Moraju naći mehanizme da nas isfinansiraju kako ne bi doveli u pitanje rad našeg centra“, kazala je Jasmina Krivošija, direktorica Centra „Koraci nade“.
Centru „Koraci nade“ na godišnjem nivou, za opstanak, treba oko 400 hiljada KM. Iako nam je ranije iz Vlade TK rečeno da sredstava za njih nema, pojedini skupštinski zastupnici već su se upoznali sa radom, te su obećali da će kroz inicijativu tražiti pomoć za rad Centra, kako niko od ove djece ne bi ostao bez, kako je nazivaju, svoje druge kuće.
