Šahtovi na cestama predstavljaju i problem i opasnost. Ako ste vozač, velika je vjerovatnoća da svakodnevno vozite slalom između šahtova. Ne onih koji su diskretno ugrađeni u kolovoz, već onih što izbijaju iz asfalta kao prepreke u videoigrici previsoko, prenisko, nikad u ravni s cestom. I da stvar bude gora, gotovo uvijek se nalaze tačno tamo gdje prelaze točkovi.
Iritacija nije samo psihološka, udarac u točak zna biti bolan i za džep. Amortizeri, felge, gume, pa i kičma, ako vozite dovoljno često po istim rupama. Ali zašto se to dešava?
Šta se dešava sa šahtovima na našim cestama?
U idealnim uslovima, šaht bi trebao biti potpuno poravnat s površinom ceste. Međutim, u praksi to gotovo nikad nije slučaj. Razloga ima više, a najčešće se pominju dva: nedostatak stručnosti i slijeganje terena.
Izvođači radova često rade prema starim projektima ili nemaju precizne upute kako tačno nivelisati šaht u skladu s novim slojevima asfalta. U mnogim slučajevima, šahtovi se postave prije nego se asfalt uopće počne nanositi, pa kada dođe do završnog sloja odstupanja su već neizbježna.
Dodatni problem nastaje kada se teren s vremenom slegne, a sama konstrukcija šahta ostane fiksirana. Tada nastaje “rupa” u asfaltu, koja godinama čeka na sanaciju, a za to vrijeme stvara problem za svakog vozača.
Kako se to radi u drugim zemljama?
U državama poput Njemačke, Švedske ili Švicarske, postoji precizna metodologija. Šahtovi se najčešće podižu ili spuštaju tek nakon završnog niveliranja asfalta, koristeći posebno prilagodljive okvire koji omogućavaju fino podešavanje visine. Tako se šaht utapa u asfalt, i često je gotovo neprimjetan.
Osim toga, u mnogim gradovima na zapadu, šahtovi se planski postavljaju izvan glavnih točkova kretanja bliže sredini trake ili uz rub – kako bi se izbjegao direktan kontakt sa točkovima.
Zašto mi to ne radimo?
Odgovor je jednostavan, ali bolan, kombinacija neplaniranja, štednje na materijalu, nedovoljne kontrole izvođača radova i slabe odgovornosti lokalnih uprava. Kada se doda činjenica da se neki šahtovi nikada nisu ni planirali pomjeriti nakon asfaltiranja, rezultat je ono što danas viđamo (i osjećamo) na našim putevima.
Može li se to promijeniti?
Tehnički može. Zakonski i treba. Na kraju, riječ je o kvaliteti života, sigurnosti saobraćaja i održavanju automobila. U praksi, sve ovisi o insistiranju građana, ali i o pritisku na izvođače da poštuju standarde.
Dok se to ne dogodi, ostaje nam da vozimo oprezno, vješto izbjegavamo “mini-krater” kod svakog šahta i nadamo se da sljedeći put kad cesta bude obnovljena, neko neće samo zaliti asfalt preko problema već ih stvarno riješiti.
Ako vam je šaht razbio felgu niste jedini. Ali, možda je vrijeme da više ne budemo tihi oko toga.
Možda će vas zanimati i ovo:
Stižu praznici: Šta se smije nositi preko granice a koja su ograničenja?
