Reformator vjere i ljubavi među ljudima…
Kada su 13. marta 2013. godine vijesti iz Vatikana odjeknule svijetom i objavile ime novog pape, mnogi su bili iznenađeni. Jorge Mario Bergoglio, argentinski kardinal poznat po svojoj skromnosti i bliskosti s narodom, postao je papa Franjo. Bio je to trenutak koji nije označio samo izbor novog poglavara Katoličke crkve, već i početak jedne dublje promjene unutar same Crkve.
Rođen u Buenos Airesu 1936. godine, u porodici italijanskih imigranata, Franjo je odrastao u jednostavnom domu ispunjenom ljubavlju i vjerom. Njegov put nije uvijek bio lagan, u mladosti se borio s teškom infekcijom pluća zbog koje su mu ljekari uklonili jedan dio pluća. No, ništa ga nije spriječilo da se posveti službi ljudima. I dok je mogao izgraditi karijeru u hemijskoj tehnologiji, odlučio je slijediti poziv srca i pridružiti se Družbi Isusovoj.
Kao svećenik, a kasnije i nadbiskup Buenos Airesa, Franjo je bio poznat po svojoj jednostavnosti. Nije koristio luksuzne automobile, putovao je javnim prijevozom, a umjesto u raskošnoj biskupskoj palači, živio je u skromnom stanu. Sam je pripremao obroke, a svojim primjerom pokazivao da duhovni autoritet ne dolazi iz položaja, već iz služenja drugima.
Jedna od njegovih snažnih poruka „Prava moć je služenje.“ suštinski odražava njegovo uvjerenje da Crkva ne smije biti zatvorena u vlastite zidove, već treba izlaziti među ljude i služiti onima koji su najpotrebitiji.
Papa, onaj koji mijenja
Od prvog dana pontifikata bilo je jasno da papa Franjo donosi nešto novo. Odbio je nositi tradicionalnu crvenu mozzettu (ogrtač koji pape obično nose nakon izbora), a umjesto toga stao je pred ljude u jednostavnoj bijeloj haljini i zamolio okupljene na Trgu svetog Petra da se pomole za njega. Taj trenutak simbolično je označio promjenu, Crkva koja se otvara ljudima i koja ne želi biti uzvišena institucija, već zajednica svih vjernika.
Papa Franjo postao je glas onih koji često nisu imali priliku biti saslušani. Govorio je o siromašnima, o migrantima, o ljudima na marginama društva. Njegova enciklika Laudato Si’ donijela je važnu poruku o zaštiti okoliša, dok je dokument Fratelli tutti istaknuo potrebu za bratstvom i solidarnošću među ljudima. Pokrenuo je reforme u Vatikanu, boreći se protiv korupcije, nepotizma i privilegija unutar crkvene hijerarhije. Njegove promjene nisu uvijek bile dobrodošle među konzervativnim krugovima, ali milioni vjernika diljem svijeta osjetili su da imaju Papu koji ih razumije.
Njegove riječi koje su mnogima ostale u srcu: „Crkva treba biti poput poljske bolnice, gdje se liječe ranjeni, a ne poput stroge sudnice koja samo osuđuje.“ pokazale su smjer kojim je želio voditi Crkvu, prema milosrđu i razumijevanju.
Dolazak u Bosnu i Hercegovinu: poruka mira
Jedan od najvažnijih trenutaka njegova pontifikata za vjernike u Bosni i Hercegovini dogodio se 6. juna 2015. godine, kada je papa Franjo posjetio Sarajevo. Taj dolazak nije bio tek protokolarno putovanje, bio je to dolazak s porukom nade i pomirenja.
Bosna i Hercegovina, zemlja s bolnim ratnim sjećanjima, dočekala je Papu u ozračju zajedništva. „Mir nije samo odsutnost rata, mir je trud svakog dana da se društvo gradi na pravednosti i ljubavi.“, tim je riječima papa Franjo istaknuo koliko je važno ne samo sanjati o miru, već ga svakodnevno graditi kroz dijalog i razumijevanje.
„Mir vama“ te su riječi odjeknule s njegovih usana u Katedrali Srca Isusova, ali i u srcima svih koji su tog dana stajali pred njim. Govorio je o ratu, o patnji, o potrebi da se prošlost ne zaboravi, ali i da se ne živi u njenom teretu. Pozvao je na dijalog, na izgradnju mostova među narodima i vjerama, na hrabrost da se bira mir umjesto podjela.
Njegova prisutnost u Sarajevu bila je snažna gesta priznanja, priznanja ljudima koji su prošli kroz teška vremena, ali koji i dalje vjeruju u ljubav, zajedništvo i nadu.
Čovjek blizak ljudima
Papa Franjo nije samo poglavar Katoličke crkve; on je pastir koji svojim djelima pokazuje snagu jednostavnosti, skromnosti i suosjećanja. Njegov osmijeh, njegova spontana toplina i njegova neprestana poruka da Crkva mora biti mjesto otvoreno za sve, bez osuđivanja i birokratskih barijera, donijeli su novu nadu milijunima ljudi.
Njegova misao „Ne dopustite da vam ukradu nadu.“ postala je simbol njegove poruke ljudima diljem svijeta – poruke da uvijek treba gledati prema naprijed, vjerovati u dobrotu i mijenjati svijet počevši od sebe.
Njegov pontifikat obilježila je borba za one koji nemaju glas, reforma Crkve kako bi postala bliža ljudima i poruka da se svijet može mijenjati samo ako počnemo jedni od drugih, s ljubavlju, praštanjem i hrabrošću da zajedno gradimo bolju budućnost.
Pape u Bosni i Hercegovini: Posjete koje su ostavile trag
Bosna i Hercegovina, zemlja bogate duhovne i kulturne baštine, kroz svoju historiju doživjela je tri važne papinske posjete. Svaki dolazak bio je više od protokolarnog čina; bio je to susret ispunjen simbolikom, nadom i porukom mira. U vremenu izazova, pape su svojim dolaskom donijele ohrabrenje, podsjećajući ljude na vrijednosti zajedništva, dijaloga i pomirenja.
Prva historijska posjeta: Papa Ivan Pavao II.
Prvi papa koji je kročio na tlo Bosne i Hercegovine bio je sveti Ivan Pavao II. Njegova posjeta Sarajevu 12. i 13. aprila 1997. godine ostala je duboko urezana u sjećanje svih onih koji su toga dana svjedočili njegovim riječima nade. Dolazak ovog pape u ratom ranjenu zemlju bio je snažna poruka svijetu – mir je moguć i potrebno ga je graditi svakog dana.
„Nikada više rata!“ riječi su koje je papa Ivan Pavao II. izgovorio pred desecima hiljada ljudi okupljenih na Koševu. Njegov govor bio je poziv na praštanje i pomirenje među narodima, na obnovu porušenih mostova između ljudi i vjera. Tokom svog boravka u Sarajevu, posjetio je katedralu Srca Isusova, pravoslavnu saborni hram, Gazi Husrev-begovu džamiju i sinagogu, šaljući jasnu poruku da različitost ne smije biti razlog podjela, već bogatstvo koje se treba njegovati.
Papa Ivan Pavao II. drugi put je posjetio Bosnu i Hercegovinu 22. juna 2003. godine, kada je stigao u Banju Luku, gdje je predvodio misu i proglasio blaženim Ivana Merza, bosanskog laika i odgojitelja mladih. Ova posjeta imala je posebno značenje za vjernike, ali i za sve koji su u poruci Pape prepoznali poziv na mir i izgradnju društva na temeljima pravde i razumijevanja.
Papa Franjo: Poruka mira Sarajevu
Dvadeset godina nakon prvog papinskog dolaska, 6. juna 2015. godine, Bosnu i Hercegovinu posjetio je papa Franjo. Njegov dolazak dočekan je s velikim oduševljenjem, jer je bio nastavak poruka koje je ranije odaslao Ivan Pavao II.
„Mir vama!“, bile su riječi kojima je papa Franjo započeo svoju poruku Sarajevu. Ovaj put, Bosna i Hercegovina bila je u miru, ali i dalje s mnogim izazovima. Papa Franjo podsjetio je ljude da se mir ne smije uzimati zdravo za gotovo, već da ga treba graditi svaki dan: u porodici, u društvu, u dijalogu s drugima.
Njegova posjeta uključivala je molitvu u Katedrali Srca Isusova, susrete s vjerskim liderima, mladima i predstavnicima vlasti. Posebno je dirljiv bio njegov susret s djecom iz sirotišta, gdje je naglasio kako su upravo najmlađi oni koji trebaju nositi budućnost u svojim rukama.
„Mir nije samo odsutnost rata, mir je trud svakog dana da se društvo gradi na pravednosti i ljubavi.“, rekao je Papa, ostavljajući Bosni i Hercegovini još jednu snažnu poruku nade i zajedništva.
Pape, glasnici mira
Svaka papinska posjeta Bosni i Hercegovini bila je trenutak nade, prilika za dijalog i ohrabrenje svima koji žele graditi bolju budućnost. U vremenu podjela, dolasci papa bili su mostovi koji su povezivali ljude, vjere i različite zajednice. Njihove riječi i danas odzvanjaju, podsjećajući nas da istinski mir počinje u ljudskom srcu, u spremnosti da razumijemo, praštamo i gradimo zajednički svijet.
Dok čekamo neke buduće posjete i nove poruke nade, ostaje nam da živimo vrijednosti koje su pape svojim dolascima u Bosnu i Hercegovinu naglašavale ljubav, praštanje i zajedništvo.
