Petnaesti april. Dan kada je narod postao vojska. Kada su obični ljudi- radnici, studenti, očevi i sinovi stali u red da odbrane ono što se ne smije izgubiti: domovinu. Armija Republike Bosne i Hercegovine formirana je 1992. godine, u najtežem trenutku. Bez moćne opreme, ali s neizmjernom voljom i ljubavlju prema zemlji.
„Mi znamo da su na BiH vijekovima napadali i osvajali je mnogi osvajači. Armija Republike BiH je jedina koja se uspješno suprotstavila osvajačima i agresorima, zaustavila agresiju, stvorena iz ničega, iz naroda i krenula u oslobađanje privremeno zauzetih teritorija. Nažalost, zaustavljeno je Dejtonskim mirovnim sporazumom čije posljedice trpimo i danas i trpjet ćemo ih još dugo godina“, rekao je Mirza Ahmić, predsjednik demobilisanih boraca grada Tuzle.
Uprkos ratnim izazovima, pod embargom i bez dovoljno oružja, ono što Armiji nije nedostajalo bila je odlučnost. Vjera u pravdu i volja da se, rame uz rame, stane u zaštitu svakog pedlja domovine. Iako brojem i opremom slabija, bila je jača snagom srca. Jer motiv borbe nije bio osveta, već odbrana- kuće, porodice, ideje slobodne i nedjeljive Bosne i Hercegovine.
„U početku kada nismo imali dovoljno naoružanja, pod embargom smo bili. Motiv je bio odbrana svog kućnog praga, svog naroda i kada branite svoje to je mnogo jače od bilo kakvog čelika i bilo čega drugog. Nama nikad motiva za ljubav prema domovini neće nedostajati“, prisjetio se Edin Haračić-Klej, predsjednik UDNRP Zlatni ljiljan grada Tuzle.
Armija RBiH nije bila savršena, ali je bila pravedna. U njenim redovima su bili svi koji su vjerovali u jednu Bosnu i Hercegovinu, domovinu za sve.
„Znamo da smo učinili sve što smo mogli i uspjeli smo da se suprotstavimo daleko nadmoćnijem neprijatelju i to je jedna poruka zapravo. Mi ne damo našu domovinu, u njoj ima mjesta za sve koji je vole i to je naše opredjeljenje. Bez obzira koliko bila teška situacija, vjerujem da će BiH, a to potvrđuje i historija, i za buduće generacije ostati onakva kakvom je mi sanjamo i da ima dovoljno patriota koji je vole u odnosu na one koji bi da je dijele“, dodao je Edin Haračić-Klej.
Svoj doprinos u odbrani domovine dao je svojevremeno i gradonačelnik Tuzle. Istakao je da je Armija na častan način pronosila poruku zajedničkog života i bogatstva različitosti.
„Na takav način se pokazala ljubav prema domovini, nešto što su nas učinili naši roditelji, ono što nas je u ono doba učila naša mahala- poštovanje svih dobrih ljudi, zajednički život i jedinstvo, to je ono što je mene u to vrijeme rukovodilo“, kazao je Zijad Lugavić, gradonačelnik Tuzle.
Polaganjem vijenaca pred spomen-obilježja, iskazana je duboka zahvalnost i odana počast svim herojima koji su svoje živote utkali u temelje slobodne Bosne i Hercegovine – kako u narodnooslobodilačkoj borbi 1941–1945, tako i u odbrani od agresije 1992–1995. Neka nam Dan Armije Republike Bosne i Hercegovine bude trajni podsjetnik da sloboda nikada nije bila dar – već hrabar izbor, plaćen najvećom cijenom, kako bi generacije koje dolaze živjele u miru i dostojanstvu.
