S dolaskom proljeća priroda se budi, temperature rastu, a šumske staze, parkovi i dvorišta postaju sve češća mjesta za boravak i igru. No, ono što mnogi zaborave jeste da se s toplijim danima vraćaju i krpelji – sitni paraziti koji mogu imati ozbiljne posljedice po zdravlje ljudi i životinja.
Nevidljiva prijetnja u prirodi
Krpelji su sićušna bića iz porodice paukolikih, a iako često neprimjetni, njihova uloga u prijenosu zaraznih bolesti čini ih jednim od najopasnijih nametnika u prirodi. Najaktivniji su od marta do oktobra, naročito u periodima visoke vlažnosti i umjerenih temperatura. Ne skaču i ne lete, kako se ponekad vjeruje, već čekaju svog domaćina u niskom rastinju – visokoj travi, grmlju, uz rubove staza, ispod lišća i u sjenovitim, vlažnim predjelima.
Krpelji u urbanim sredinima
Sve više istraživanja pokazuje da krpelji više nisu rezervisani samo za šumske predjele i planinske staze. Danas ih nalazimo i u urbanim sredinama – u dvorištima porodičnih kuća, javnim parkovima, oko dječijih igrališta, pa čak i u neuređenim gradskim zelenim površinama. Ovo je posebno važno za porodice s malom djecom i kućnim ljubimcima, jer boravak na “sigurnom” gradskom travnjaku više ne znači i odsustvo rizika.
Na njihovu sve veću prisutnost utiču i klimatske promjene. Zbog blažih zima i dužih toplih sezona, sezona krpelja se sve više produžava. Stručnjaci upozoravaju da ih se, u određenim krajevima, može pronaći čak i tokom zime ako nema snijega i niskih temperatura.
Kako prepoznati rizike
Najčešći put do čovjeka je putem kontakta sa zaraženim biljkama, a posebno su izloženi ljubitelji prirode, planinari, šetači pasa i vrtlari. Ugriz krpelja je bezbolan i često neprimijećen, a što duže ostane na koži, veći je rizik da prenese uzročnika bolesti. Lajmska bolest je najpoznatija među njima – riječ je o bakterijskoj infekciji koja, ako se ne otkrije na vrijeme, može uzrokovati ozbiljne neurološke, zglobne i srčane komplikacije.
Kod životinja, posebno pasa, najčešće se javlja babezioza – bolest koja napada crvena krvna zrnca i može biti kobna ako se ne liječi na vrijeme. Osim ovih, postoji i niz rjeđih, ali potencijalno opasnih bolesti koje krpelji mogu prenijeti, poput krpeljnog meningoencefalitisa, anaplazmoze i ehrlichioze. Iako se ove infekcije ne bilježe često u Bosni i Hercegovini, razlog može biti i nedostatak organizovanog sistema prijavljivanja i testiranja – što znači da stvarni broj slučajeva može biti znatno veći nego što pokazuje statistika.
Prevencija počinje kod kuće
Prevencija je i dalje najefikasnija zaštita. Boravak u prirodi podrazumijeva odabir prikladne odjeće – dugih nogavica i rukava, svijetlih boja na kojima se krpelji lakše uoče, te obuće koja prekriva stopala. Nakon povratka kući, preporučuje se detaljan pregled tijela – posebno pazuha, prepona, vrata, iza ušiju i vlasišta. Kod djece, pregled bi trebao biti još pažljiviji, budući da krpelji često biraju mekšu i topliju kožu.
Također, ne treba zaboraviti ni na kućne ljubimce. Psi i mačke koji borave na otvorenom trebali bi redovno koristiti zaštitna sredstva poput ampula, ogrlica ili tableta, a nakon svake šetnje trebalo bi im pregledati šape, trbuh i područje iza ušiju. Vlasnicima se preporučuje i fotografisanje uklonjenog krpelja, jer to može pomoći veterinaru da utvrdi o kojoj se vrsti radi i procijeni potencijalni rizik.
Šta učiniti ako dođe do ugriza?
U slučaju da primijetite krpelja na koži, važno ga je pravilno ukloniti. Najsigurnije je koristiti pincetu s uskim vrhom ili specijalne alate iz apoteka. Krpelja treba uhvatiti što bliže koži i polako, bez uvrtanja, izvući pravolinijski. Ne preporučuje se mazanje krpelja uljem, alkoholom, lakom za nokte ili drugim sredstvima, jer to može izazvati njegovo povraćanje, čime se povećava rizik od prijenosa zaraze.
Nakon uklanjanja, mjesto ugriza treba dezinficirati, a narednih dana pratiti eventualne promjene na koži, poput crvenog prstena ili simptoma sličnih gripi.
Postoji li preventiva nakon ugriza?
U zemljama gdje je lajmska bolest raširena, postoji mogućnost postekspozicijske profilakse (PEP) – davanja antibiotika odmah nakon što se otkrije ugriz krpelja, kako bi se spriječio razvoj infekcije. Ova praksa se koristi kod osoba koje su bile izložene rizičnom ugrizu, a krpelj je bio zakačen duže od 24 sata. U Bosni i Hercegovini ovakav pristup još nije u širokoj upotrebi, ali je važno da građani znaju da takva opcija postoji i da se o tome mogu posavjetovati s ljekarom, posebno ako borave u prirodi ili putuju u zemlje gdje su zarazne bolesti krpelja češće.
Zanimljivosti koje možda niste znali
Ženka krpelja nakon hranjenja može položiti i do nekoliko hiljada jaja, a larve se šire veoma brzo i lako. Njihova otpornost je fascinantna – krpelji mogu preživjeti mjesece bez hrane, a zimu provode zakopani u lišću i zemlji, čekajući prve toplije dane da ponovo krenu u potragu za domaćinom.
Zahvaljujući specifičnim senzorima, krpelji mogu “osjetiti” toplinu, miris znoja i ugljen-dioksid koji izdišemo. To im pomaže da pronađu domaćina i počnu hranjenje koje može trajati satima, pa i danima. U međuvremenu, bez da to primijetimo, u tijelo mogu prenijeti bakterije i viruse.
Mitovi koji mogu biti opasni
Iako se o krpeljima godinama šire razne priče, važno je razdvojiti mitove od činjenica. Neki i dalje vjeruju da će se krpelj sam pustiti ako ga se namaže uljem – što je pogrešno i potencijalno opasno. Drugi misle da se krpelji spuštaju s grana drveća – međutim, oni su uvijek u donjim slojevima vegetacije. Neki čak misle da ako ugriz ne boli, nema razloga za brigu – ali upravo to što ugriz ne boli čini krpelje tako podmuklima.
Također, vrijedi znati da danas postoje aplikacije i brošure s uputama za prepoznavanje i uklanjanje krpelja, koje su razvile zdravstvene organizacije širom svijeta. Iako još nisu široko dostupne kod nas, korisno je znati da se krpelj nakon uklanjanja može fotografisati i koristiti kao dokumentacija prilikom posjete ljekaru ili veterinaru.
U sezoni kada svi tražimo više boravka na otvorenom, mudro je ne zanemariti opasnosti koje priroda može skrivati. Krpelji neće nestati, ali pravilna zaštita, svijest i informiranost mogu spriječiti neprijatnosti i sačuvati zdravlje – kako naše, tako i zdravlje naših četveronožnih prijatelja.
