Imena su nam važna, od njih ništa ličnije nemamo još od rođenja, tek kasnije možda neka naša osobina postane i nadimak ili nam to postane naše skraćeno ime, a prezime, e njega dobijamo i prije rođenja i prvi su dio našeg naslijeđa. Mogu da ukazuju na puno toga što se događalo prije našega rođenja ako mu potražimo korijene.
Prezimena se dobijaju po nadimcima, titulama, osobinama, podnebljima kao i okruženju.
Najčešća osnova za izvođenje prezimena je patronimik, tj. ime oca. Ali neuobičajeno i za srednji vijek i za savremeno doba, prezime može biti izvedeno i iz ženskog imena, imena majke, što se u BiH događa u periodu snažnijeg orijentalnog utjecaja. Prezimena u srednjovjekovnoj Bosni nisu stalna niti trajna. Zadržavaju se u okviru jedne porodice samo za života jedne generacije.
Prezimena kao dio induvidulanog i kolektivnog identiteta
„Od srednjeg vijeka se kontinuirano kreiraju i jačaju i individualni i kolektivni identitet temeljen na kulturi nasljeđivanja, prvo u krugovima vladarske i gradske elite, a po tome se proširuju na niže plemstvo do „običnog naroda“ i opstaju bez obzira na društvenohistorijske promjene sa kojima će se tokom stoljeća sresti.“ čitamo iz predgovora u Tuzli promovirane knjige o bosanskohercegovačkim prezimenima.
Tuzlaci koji su jučer bili u amfiteatru Filozofskog Fakulteta u Tuzli, mogli su uživati i čuti brojne zanimljivosti o ovoj temi u riječima promotora nove knjige o bosansko-hercegovačkim prezimenima, „Bosanskohercegovačka prezimena (III) derivirana od titula i počasnih naslova“ autorica Amire Turbić Hadžagić i Dženite Haverić.
Njih (imena) čak 157 evidentiranih, bilo da su orijentalnog porijekla ili iz zapadno-kršćanskog i slavenskog civilizacijskog kruga u Bosni i Hercegovin dalo je veliki broj u osnovnom ili izvedenom značenju na stotine prezimena. U prethodne tri knjige (od kojih je prva u dva toma) su prezentirana prezimena izvedena iz imena svetaca, navjestitelja božije riječi, Božijih poslanika (proroka) orijentalnog – islamskog porijekla i biblijskog, imena uobičajena kod bosanskih muslimana, a orijentalnog su porijekla te antroponimi muških i ženskih ličnih imena, kao i ona nastala iz složenih imena čiju sastavnicu čine riječi orijentalnog porijekla različitog značenja.
Polazište za treću knjigu bio je popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1850/51 Arhiv Vlade Republike Turske u Istanbulu, koji pored činjenice o korištenom imenu predstavlja i prvorazredni izvor koji nudi masu podataka zanimljivu i za antroponimiju i za demografiju, antropologiju, geneologiju, historiju, pravo i razna druga istraživanja, što samo po sebu ukazuje na činjenicu koliko su istraživačice morale predano zaroniti u izvore i koliko je strpljivih sati uloženo u analizu izvora.
Za potrebe ove edicije korištena je i dostupna arhivska građa pohranjena u Bosni i Hercegovini i izvan nje, kao i privatna arhivska građa u posjedu porodica te baze službenih matičnih knjiga koje se vode od 1891. godine, ali i prezimena prikupljana na posljednjem popisu stanovništva u BiH.
Hiljade prezimena čeka svoju sistematizaciju
„Baze podataka za neke generacije koje duže vrijeme pamte, su bile pohranjene u glavama naših očeva i majki , djedova i starijih članova uže i šire porodice i to je bila prirodna inteligencija svevremeno dostupna za sve one koji su umjeli slušati, prenošena je sa koljena na koljeno, sada ju preuzima vještačka inteligencija koja ni ako umiješ čuti ne daje takvu vrstu informacija, zato se posebno važnim čini sve vrijedno zapisati kao što to rade autori ovih knjiga i njihovi saradnici za buduće knjige, za buduća istraživanja“ između ostalog istakla je promotorica Amina Šiljak Jasenković, a o djelu su osim autroica govorili i promotori Elvir Musić, Admir Muratović i Sead Nazibegović.
U ovoj ediciji „prezimena u Bosni i Hercegovini prikupljena i obrađena poznate i neki put nesigurne ili nepoznate etimologije, čekaju na nova izdanja“ obećava izdavač Sead Berberović iz Bošnjačke nacionalne zajednice za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju.
Ovaj hvale vrijedan poduhvat više autora iznjedrio je i treću knjigu ove značajne edicije koja se kako vele nastavlja i u budućnost, jer prva u dva toma i naredne dvije su obuhvatile tek oko pet od više od dvadeset hiljada prezimena.
Regionalni odbor Vijeća bošnjačkih intelektualaca Tuzla, Grad Tuzla, Bošnjačka nacionalna zajednica za Grad Zagreb i Zgrebačku županiju i Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli organizovali su promociju prvih knjiga iz edicije „Bosanskohercegovačka prezimena“.
Znamo li pravilno akcentovati prezimena?
Među zanimljivostima koje su se mogle čuti tokom jučerašnje promocije jeste i ona o pravilnom akcentovanju prezimena prilikom izgovora. Pravilo kaže, prezimena su akcentuju i izgovaraju isključivo kako ih akcentuje sam nosilac prezimena, odnosno onako kako kažemo da se prezivamo.
Bosna i Hercegovina uvijek je bila u interesu različitih carstva i država što je svakako imalo i značajan utjecj na antroponimiju, pa je tako, ime oca postajalo prezime kada bi ga, pored direktnog potomka (sin ili kćer), svi dalji potomci počeli dodavati svom ličnom imenu, što, istovremeno, predstavljaja najmlađi sloj antroponimije, nastao s prijelaza iz sedamnaestog u osamanaesto stoljeće.
O ediciji „Bosanskoherecgovačka prezimena“
Dugoročni projekt pod nazivom ‘Bosanskohercegovačka prezimena“ pokrenula je Bošnjačka nacionalna zajednica za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju u saradnji s Amirom Turbić-Hadžagić 2018. godine.
Prvu knjigu – „Bosanskohercegovačka prezimena I. Prezimena po imenima navjestitelja Božije riječi“ – autorica je objavila u suautorstvu s Elvirom Musićem 2018. godine.
„Druga knjiga Bosanskohercegovačka prezimena II. Prezimena od ličnih imena koja potiču s islamskog orijenta“ sastoji se od dva svezka. Autori prvoga sveska su Amira Turbić-Hadžagić i Elvir Musić (2020.), a drugi svezak potpisuju Amira Turbić–Hadžagić, Đenita Haverić i Admir Muratović (2022.).
Preporuke iz produkcije RTV Slon
Ukoliko vas je ovaj članak potakao na razmišljanje o prezimenima, vašoj pažnji preporučujemo i zanimljiv sadržaj nastao u produkciji RTV Slon.
U prvoj sezoni podcasta „Taboo Show“ u petoj epizodi otvorili smo temu prezimena ali iz sasvim drugačijeg ugla.
Iz opisa epizode izdvajamo: „U prošlosti žene na našim prostorima uzimale su muževo prezime i nikakva druga opcija nije nikome padala na pamet. Danas, svjedočimo, da sve više žena prilikom udaje uz muževo zadržava i svoje prezime, a neke, mada vrlo rijetko i ulaskom u brak zadrže svoje prezime, bez dodavanja muževog. Vremena se mijenjaju, pa se mijenja i način razmišljanja. Je li pitanje prezimena pitanje identiteta ili dokaz bezuvjetne ljubavi? Zbog čega žene prilikom udaje mijenjanju prezime? Trebaju li zadržati svoje i/ili dodati muževo? Koji su razlozi ZA a koji PROTIV mijenja prezimena? Trebalo mi udovoljiti svojim željama ili očekivanju okruženja? Sve su to pitanja na koje odgovore tražimo u petoj epizodi podcasta „Taboo Show“.
Ukoliko vas je opis zainteresirao epizodu možete pogledati na linku u produžetku teksta.
Koliko je važno pratiti rodoslove i zatšto su privatni arhivi važni i u kontekstu nastajanja brojnih naučnih i istraživačkih djela možemo iščiitati i iz svjedočanstva akademika Zijada Pašića koji nam je bio sagovornik u drugoj sezoni podcasta „Tuzla calling“.
Iz opisa epizode izdvajamo: „U 66. epizodi video podcasta o Tuzli donosimo priču o jednoj od najuglednijih tuzlanskih porodica – porodici Pašić. U razgovoru sa akademikom Zijadom Pašićem otkrivamo šta se sve može iščitati iz porodičnih stabala i rodoslova. U razgovoru otkrivamo kakvim je damarom Tuzla živjela na kraju 19. i početkom 20. stoljeća. Razvoj grada pratimo kroz razvoj jedne od uglednijih tuzlanskih porodica koja je Tuzli podarila i gradonačelnika i to u vrlo izazovnim i burnim vremenima svjetske prošlosti. Govorimo o gradonačelniku Tuzle Hasanagi Pašiću (1935.-1941. godina) za vrijeme čijeg mandata su izgrađene dvije škole, tržnica u nekadašnjoj robnoj kući „Elma“ i završena gradanja „Mosta sa kipovima“.
Epizodu možete pogledati na linku.
