Božić je, za mnoge, najposebniji dan u godini. Osim što označava trenutak slavlja, ljubavi i obiteljskog okupljanja, za vjernike je to i vrijeme duhovnog obnavljanja, koje kulminira misom polnoćkom. Ova misa, koja se održava na samoj granici između 24. i 25. decembra, ima duboko ukorijenjeno značenje i tradiciju, te je nezaobilazni dio božićnih običaja.
Misa polnoćka, poznata i kao “Misa Božićne noći”, simbolizira Božje rođenje i dolazak Isusa Krista na svijet. Misa polnoćka obično počinje u ponoć, no u velikim crkvama može biti i nekoliko uzastopnih misa kako bi se omogućio svima da prisustvuju. Za mnoge vjernike, ovo je trenutak kada se sve brige i stresovi svakodnevnog života ostave po strani, a duša se otvori za svjetlost vjere i nade. U crkvama širom zemlje, ljudi svih uzrasta odazivaju se pozivu, kako bi kroz zajedničku molitvu proslavili rođenje Spasitelja.
„Za nas kršćane ova noć u godini je posebna. Radosni smo i veseli, za ovu noć smo se spremali, čekali smo je, a došli su mnogi naši iz dalekog svijeta kako bi ovu svetu noć dočekali s nama, svojim najdražima. Ovo je noć kad slavimo rođenje našeg Spasitelja, kad slavimo najznačijniji datum ljudske povijesti, kad je veliki Bog postao malo dijete i rodio se za naše spasenje“, rekao je fra Željko Nikolić, gvardijan Franjevačkog samostana Tuzla.
No, misa polnoćka nije samo duhovni čin, već i trenutak kada se ljudi međusobno povezuju. Mnoge porodice koriste ovaj trenutak da bi zajedno proslavile dolazak Božića. Iako božićne večeri obiluju tržnicama i pripremama za obiteljski objed, misa polnoćka je uvijek vrhunac duhovne strane blagdanskog slavlja. U današnjem ubrzanom društvu, gdje je svakodnevni život ispunjen obavezama i tehnologijom, misa polnoćka ostaje simbol tradicije koja podsjeća na istinske vrijednosti života.
„Čini mi se da danas nema prečeg i važnijeg posla na svijetu nego stvarati braćo i sestre mir. Mir u sebi, u svojoj obitelji, sa svojim susjedima, sa svojim kolegama, s narodom i s narodima. Svijetu su potrebne škole, bolnice, potrebna je i tehnika i industrija, ali je ipak, braćo i sestre, najpotrebniji mir“, kazao je fra Željko Nikolić, gvardijan Franjevačkog samostana Tuzla.
Dok je vani snijeg prekrivao grad, unutar crkava zvuk zvona pozivao je na zajedništvo, na slavu Božića i na obnovu duhovnih vrijednosti koje ovaj blagdan donosi. U tom svijetu smirenosti i molitve, Božić nije samo dan, već čitav proces ponovnog otkrivanja onoga što je najvažnije – ljubavi prema bližnjemu, porodici i vjeri.
