Piše: dr. med. sci. Katica Pavlović, spec. urologije
Prema literaturnim podacima rak prostate je najčešći novodijagnosticirani rak kod muškaraca u Europi, s procijenjenih 415.333 novih slučajeva u 2022. godini. Smatra se kako je jedan od tri najčešća zloćudna uzroka smrti u 2022. godini u Europi s gotovo 100.000 smrti (jedino rak pluća i rak debelog crijeva odnose više života među zloćudnim bolestima u muškaraca u Europi).
Stavljajući u fokus muškog zdravlja prostatu kao organ koji najviše pridonosi opterećenju zdravstvenog sustava jedne zemlje i potrebe za posjetu liječniku u zrelijoj i starijoj životnoj dobi, važno je raditi na prosvjećenosti, usvajanju novih znanja, te prevenciji bolesti u široj društvenoj zajednici. Edukacijski i preventivni programi na državnoj razini u našoj zemlji poput „Nacionalni preventivni programi probira“ nažalost još nisu zaživjeli, stoga su individualne borbe liječnika, promotora zdravlja, nevladinih udruga i zaklada, nekolicine etuzijasta u svijetu, influenca koje pokreću simultano lavine akcija i preventivnih programa jednako važne i svima nama neophodne u svrhu i jedino za promociju i prevenciju pošasti današnjice, karcinoma. Podizanje opće svijesti o prevenciji najbolji je put za kvalitetan i dobar zdravstveni sustav, a srž svake prevencije neosporno je edukacija. Stoga je potrebno javnost upoznati sa znanjima iz područja urologije.
Prostata: Prostata je muška spolna žlijezda koja je svojom veličinom i izgledom najsličnija kestenu, te se često naziva “kestenjača”. Građena od mišićnog i žljezdanog tkiva, smještena je ispod mokraćnog mjehura i obuhvata početni dio mokraćne cijevi. Bujanje i rast žljezdanog tkiva pod utjecajem hormona dovodi do smetnji eliminacije urina. Ovakvo uvećanje prostate se često javlja kod muškaraca starije dobi i najčešće je benigno, međutim, nažalost, puno veći značaj moramo staviti na onkološka oboljenja prostate među kojima prednjači rak prostate.
Čimbenici rizika za rak prostate najčešće se smatraju starija životna dob (najčešći je kod muškaraca iznad 50 godina), nasljeđe i etničko porijeklo. Okolišni te drugi čimbenici rizika su svakako prehrana, debljina, upale prostate i spolno prenosive infekcije, te mogu predstavljati prediktore rizika za razvoj bolesti. Među klinički značajne simptome raka prostate ubrajamo slijedeće smetnje: otežano mokrenje, slab ili isprekidan mlaz mokraće, pečenje kod mokrenja ili krv u mokraći. Ovi simptomi sami po sebi ne potvrđuju prisutnost raka prostate i gotovo svi ovi simptomi mogu se pojaviti i kod bolesnika sa dobroćudnom bolešću prostate benignom prostatičnom hiperplazijom. Ukoliko je bolest uznapredovala mogu se pojaviti i simptomi koji sugeriraju na postojanje sada već metastatske bolesti, a oni uključuju umor, slabost i mršavljenje.
Za rano otkrivanje i dijagnosticiranje bolesti neophodno je učiniti pregled urologa s posebnim osvrtom na digitorektalni pregled te određivanjem prostata specifičnog antigena PSA (tumorski biljeg za prostatu), što se obično provodi svake godine muškarcima starijim od 50 god.
Nacionalni program ranog otkrivanja raka prostate: Na državnoj razini Bosna i Hercegovina nažalost nema Nacionalni program ranog otkrivanja raka prostate. Rano otkrivanje moguće je redovitim pregledima koji se preporučuju svim muškarcima koji su stariji od 40 godina. U kliničkoj praksi se, na žalost bolest često prepoznaje kada je kasno i kada više ishodi liječenja nisu toliko povoljni stoga sugestije Svjetske zdravstvene organizacije idu u svijetlu osnivanja Nacionalnih programa ranog otkrivanja raka prostate, kao i svih drugih organskih sijela.
Kasno otkrivanje bolesti svakako iziskuje agresivnu terapiju koja za posljedice ima neželjene učinke među kojima svakako svoje mjesto pronalazi i erektilna disfunkcija (ED). Nakon učinjenog radikalnog kirurškog liječenja, potom i radio i kemoterapije veliki broj bolesnika suočen je s dijagnozom ED. Obzirom kako se dobna granica bolesnika sa dijagnosticiranim karcinomom prostate pomiče u sve mlađu životnu dob jasno je kako posljedice osnovne bolesti i liječenja imaju veliki utjecaj na lošiju kvalitetu života. Svjesni okolnosti i podneblja u kojima živimo i radimo pojedine teme su još uvijek veliki „Tabu“ i ne daje im se dovoljno na važnosti, sve do trenutka do kad nužno ne počnu utjecati na normalno psihosocijalno funkcioniranje. U tom trenutku posljedice su već vidljive kako na fizičkom aspektu tako i u psihološkom statusu.
Svaki mjesec u godini treba biti mjesec posvećenosti, ne samo fizičkom, nego i aspektu mentalnog zdravlja kod muškaraca koje može biti narušeno ukoliko se bez dovoljno znanja i spoznaja nose sami sa problemima erektilne disfunkcije. Edukacija i podizanje javne svijesti o bolestima poput erektilne disfunkcije, koja kao posljedica može biti uzrokovana nizom faktora
Faktori rizika za erektilnu disfunkciju: Stres i mentalni zdravstveni problemi mogu uzrokovati ili pogoršati erektilnu disfunkciju. Učestalost erektilne disfunkcije te njena pojavnost raste s dobi prema svim provedenim istraživanjima, a osobito iza 65. godine života. Prema dostupnim literaturnim podacima polovica muškaraca iznad 40. godine života ima manje ili više izraženu erektilnu disfunkciju. Među čimbenike rizika za erektilnu disfunkciju svakako ubrajamo pretilost, povišen krvni tlak, fizička neaktivnost, povišene vrijednosti masnoća u krvi, kronični stres, radikalne kirurške intervencije na prostati i u maloj zdjelici, te karcinom prostate.
Važno je čuti glas razuma, a ne stvarati predrasude. Glas koji kaže: “javi se na preventivni urološki pregled makar to i ne bude s razlogom. Pregledaj se“. Važno je promovirati svjesnost i brinuti se o sebi svakog mjeseca, te druge poticati na brigu. Spojiti ponos i zdrav razum razbijajući baš sve predrasude i tabue koji nas okružuju.
