Kolekcionarstvo je mnogo više od hobija – ono je način očuvanja kulturnog naslijeđa, prenošenja tradicije, i povezivanja generacija kroz predmete koji pričaju priče o prošlim vremenima. Kao izraz ljudske fascinacije prošlošću i želje za očuvanjem dragocjenih predmeta, kolekcionarstvo ima značajnu ulogu u čuvanju kulture i tradicije na globalnom nivou.
Kolekcionarstvo, od antikviteta do svakodnevnih predmeta
Predmet kolekcionarstva može biti gotovo sve – od antikviteta, knjiga, umjetničkih djela, i poštanskih maraka, pa do starih automobila, igračaka, pa čak i rijetkih komada odjeće. Gramofonske ploče, stari filmovi, novine, razglednice, vinilni albumi, pa i predmeti svakodnevnog života iz prošlih vremena mogu postati dijelom privatnih zbirki koje kolekcionari s ljubavlju njeguju.
Tihomirova ljubav prema vinilu: Početak strasti 1976. godine
Jedan od takvih kolekcionara je Tihomir Knežiček iz Tuzle, koji se ovom strasti počeo baviti sasvim slučajno još kao srednjoškolac 1976. godine. Danas, njegova zbirka broji oko 4.000 gramofonskih ploča, uključujući neke od najrjeđih i najvažnijih muzičkih izdanja iz 50-ih i 60-ih godina. Njegova prva ploča, dvostruki album Dženis Džoplin pod nazivom “Dženis”, postala je simbol ljubavi prema muzici koja ne blijedi. Ujedno to i je i prva ploča koju je kupio 28. 11. 1976. godine.
Kako ističe naš sagovornik njegov koncept nije da skupljanje ploča radi posjedovanja, nego upravo da se od zaborava sačuva nosač zvuka koji je na vinilu.
„To je suština, da se zadrži taj kulturni muzički identitet, u mom slučaju je to identitet koji je počeo da se razvija tamo negdje 60-tih i 70- tih godina i moje preferncije, dio ploča koje i danas slušam i koje imam su upravo iz tog perioda. Kao i ploče iz nekadašnje SFRJ kada je postojao veliki broj različitih bendova, izvođača a kako su oni tada snimali ploče, gramofonske ploče su preuzimale ulogu u povezivanju ljudi. Naprimjer, u moje vrijeme jedan od osnovnih poklona za rođendane, nove godine, praznike bila je gramofonska ploča“ ističe Tihomir Knežiček.
Gramofonske ploče kao svjedoci muzičke kulture
Među njegovim najvrjednijim pločama su izdanja s prvih Woodstock festivala, kupljena u Engleskoj. Te ploče nose u sebi duh vremena kada je muzika bila sredstvo povezivanja ljudi, rušenja granica i stvaranja prijateljstava koja traju i danas.
Tihomir gramofonske ploče nabavlja i danas, pa se zna desiti da ponovo kupi ploču koju od ranije ima u svojoj kolekciji. Kako sam kaže, gramofonske ploče slaže po abecednom redu, nekada je pravio kataloge i spiskove. Kolekcionarstvo smatra Knežiček traži i pare pa vjeruje da bi u kontekstu razvoja privatnih kolekcija kao čuvara kolektivnog kulturnog identiteta država morala imati više sluha i više pomagati mlađim genracijama jer kultura je zapravo svjedok našeg postojanja i vremena.
Očuvanje kulturne baštine kroz privatne zbirke
„Moja misija je da se gramofonske ploče i zvuk na vinilu sačuvaju za buduće generacije i da se na taj način kultura iz mog doba pokuša prenositi dalje, mlađim pokoljenjima. Država može pomoći na više načina, na primjer mogu se formirati udruženja kolekcionara gramofonskih ploča, što mi nemamo, lokalne vlasti i ministarstva kulture mogu raspisati javne pozive, između ostalog, i za takvu crstu promocije kulturnog dobra, mogu se organizirati susreti posebno mladih i tako dalje.“ smatra Knežiček.
Posebno je ponosan na ploču Arsena Dedića “Čovjek kao ja”, koja označava početak razvoja gramofonskih ploča u bivšoj Jugoslaviji. Njegova kolekcija nije samo pitanje posjedovanja – ona je svjedočanstvo o vremenu, kulturi i muzičkom identitetu. Kroz nju Tihomir nastoji očuvati vrijednost gramofonskih ploča i njihovu kulturnu važnost za buduće generacije.
Kolekcionarstvo širom svijeta ima sličnu ulogu – ono čuva prošlost od zaborava, stvarajući mostove između vremena i kultura. U mnogim slučajevima, privatni kolekcionari postaju čuvari kulturne baštine koja bi inače mogla biti izgubljena. Njihove zbirke doprinose raznolikosti i bogatstvu kulturnog pejzaža i omogućavaju budućim generacijama da bolje razumiju prošlost.
Kolekcije kao mostovi između kultura, vremena i ljudi
Kolekcije nisu samo predmeti; one nose emotivni značaj, često povezuju ljude i kreiraju jedinstven osjećaj zajedništva među kolekcionarima. Ploče, razglednice, fotografije, stripovi, stare novine ili čak neobični predmeti iz svakodnevnog života mogu biti mostovi između različitih dijelova svijeta, različitih kultura i vremena.
Priča o Tihomiru Knežičeku iz Tuzle naslanja se na širu temu kolekcionarstva u regiji, uključujući i priču kolekcionara iz Albanije – Julijana Demetija, koji kroz svoju strast za skupljanjem čuva tradiciju i identitet svog kraja. Oba kolekcionara, svaki na svoj način, pokazuju kako privatne zbirke ne samo da prenose kulturu i tradiciju, već brišu geografske i vremenske granice, povezujući ljude i stvarajući jedinstven kulturni prostor koji obuhvata mnogo više od samih predmeta.
Za razliku od Bosne i Hercegovine u kojoj ne postoji udruženje kolekcionara situacija u drugim državama Zapadnog Balkana nešto je drugačija. Kako saznajemo, kolekcionari iz Albanije već 20 godina svoju kolekcionarsku strast dijele u Udruženju.
Hiljadam kilometara daleko sličnu priču zabilježile su naše kolege iz Albanije, a priču o kolekcionaru Julijan Demeti prenosimo u cijelosti.
Julian Demeti, strastveni kolekcionar koji nastavlja tradiciju Lefa Nosija
Historija se ne priča samo riječima, već i predmetima koje su koristili naši preci. Kolekcionar to najbolje razumije, jer prikuplja i čuva predmete koji donose tradiciju i kulturu jednog naroda.
Jedan od njih je Julian Demeti, kolekcionar i predsjednik Udruženja kolekcionara Albanije. Iako mlad, rođen 27. jula 1981. u Elbasanu, s diplomom iz poslovne administracije/marketinga i uspješan poduzetnik, Julian Demeti je izgradio impresivne kolekcije. Među njima se ističe njegova kolekcija albanskih novčanica, koja se smatra jednom od najboljih i najpotpunijih u ovoj kategoriji. U filateliji posjeduje značajnu kolekciju rijetkih predmeta vezanih za poštansku historiju i greške.
Prikuplja od djetinjstva, počevši s filatelijom poput mnogih svojih vršnjaka koji su se igrali s markicama, a danas posjeduje veliko bogatstvo albanskih kovanica i novčanica. Njegova kolekcija uključuje široku raznolikost kovanica i maraka, počevši od prve albanske marke koju je izdala vlada Lefa Nosija 1913. godine, poznatog kao oca albanske filatelije. Također posjeduje prvu kovanicu pod upravom Esata Paše iz 1914. godine. Pored toga, Julian prikuplja strane novine i časopise s različitim mišljenjima o Albaniji iz perioda 1800-1850.
“Mi kolekcionari smo ambasadori Albanije, jer na međunarodnim izložbama prenosimo i promoviramo kulturne i historijske vrijednosti,” kaže Julian.
Kao predsjednik udruženja, koje je osnovano prije 20 godina, ističe da sada imaju oko 200 članova iz različitih oblasti: filatelija, razglednice, medalje, uniforme, lutke iz 1930-ih i 1940-ih i još mnogo toga.
“Sarađujemo i s drugim međunarodnim udruženjima, a u našem udruženju imamo i strance koji prikupljaju predmete iz naše zemlje,” dodaje on.
Za Juliana je kolekcionarstvo jednako izazovno koliko i lijepo, jer na kraju donosi veliko zadovoljstvo. Prema Julianu, otkriveni su neki podaci koje historičari nisu vidjeli, jer svaki predmet nosi svoju vlastitu priču. Kolekcionari mogu biti i trgovci, jer svaki predmet ima svoju vrijednost koja raste s godinama.
Kolekcionari kao Tihomir i Julijan ne samo da čuvaju prošlost, već i grade mostove ka budućnosti, osiguravajući da naslijeđe i tradicija ostanu živi kroz njihove zbirke.
Autorice članka: Bardha Nergjonija i Albina Vicković
Više o ovom članku, čitajte OVDJE
Produkciju ove priče podržala je Tomson fondacija, kao dio projekta Kultura i kreativnost za Zapadni Balkan (CC4WBs). Priča je kreirana uz finansijsku podršku Evropske unije. Njen sadržaj je isključiva odgovornost autora i ne predstavlja nužno stavove Evropske unije.
