Muzeji na Zapadnom Balkanu: Vrijedne zbirke bez adekvatnih izložbenih prostora, propada li kulturno blago zbog nedostatka politika iz oblasti kulture?
Iako je Muzej istočne Bosne Tuzla osnovan daleke 1947. godine, iako ima pet specijalističkih odjeljenja – arheologiju sa 11.514 eksponata, etnologiju sa 1.653 eksponata, historiju sa 9.800 eksponata, prirodnjačku sa 762 i likovnu sa 650 eksponata, te stručnu biblioteku. sa 11.554 knjige, većina postavki i eksponata godinama je nedostupna javnosti zbog neadekvatnog prostora u kojem se Muzej nalazi.
Za svojih sedamdest i sedam godina postojanja i iako predstavlja jedan o značajnih muzeja u Bosni i Hercegovini, ovaj Muzej nikada nije imao svoj vlastiti prostor. Tek 60 kvadratnih metara izložbenog prostora nedostatno je da većina zbirki, kolekcija, umjetničkih djela i artefakata bude predstavljena javnosti, pa vrijedno kulturno blago stoji u depoima diljem grada.
Prvobitno kao Muzej Narodno oslobodilačke borbe te davne 1947. godine – danas Historijski odjel Muzeja istočne Bosne, centralni je odjel iz kojeg su dalje razvili Arehološki, Etnološki, Umjetnički i Prirodnjački odjel – poznatiji kao Biloška zbirka koji je izmještena kao depadans na sasvim drugoj lokaciji u Tuzli u odnosnu na lokaciju izložbenog prostora Muzeja.
Specijalistička odjeljenja čuvaju bogatstvo historije, ali daleko od očiju javnosti
Arheološko odjeljenje Muzeja istočne Bosne posjeduje 11.514 inventarisanih predmeta, razvrstanih po zbirkama: prahistorija (8.131), antika (1.492), srednji vijek (1.586) i numizmatika (305).
Najveći dio arheološkog materijala, koji se čuva, odnosi se na prahistorijski period, a prikupljen je tokom arheoloških istraživanja na mnogobrojnim prahistorijskim lokalitetima na području sjeveroistočne Bosne među kojim su posebno poznati lokaliteti Gornje Tuzle i samog centra Tuzle. Ovi artefakti potvrđuju da se na ovim prostorima živjelo još od palolita, neolita preko antike sa čvstim dokazima da područje Tuzle bilježi oko 7.000 godina kontinuiteta življenja ljudi u sjeveroistočnoj Bosni.
Najvrjedniji artefakt, prema riječima direktora Muzeja Ljubiše Veljakovića, upravo je iz Arheološkog odjela. Riječ je o “Mitrinom reljefu” koji svjedoči o postojanju Mitrinog kulta na području sjeveroistočne Bosne, iz doba Rimskog carstva star oko 1.500 godina. Nažalost ovaj artefakt nije dostupan javnosti i nalazi se u depou.
Jedan od rijetkih dostupnih eksponata iz Etnološkog odjeljenja je „Bosanska soba“
Krenemo li u nama historijski bliže doba, potražimo li svjedočanstva kako se u Tuzli stoljećima urbano živjelo naići ćemo na bosansku sobu unutar etnološkog odjela, postavku koja je dostupna javnosti.
„Eklatantan primjer koji imamo u Muzeju je Bosanska soba, koja je replika, proizvedena u Konjicu po uzoru na stare gradske sobe tako da posjetitelji kada dođu u Muzej mogu na neki način da osjete kako je to bilo u starim bosanskim gradskim sobama.“ ističe Veljaković, direktor Muzeja.
Uticaj na istraživače i javnost: Zašto je važno da zbirke budu dostupne?
Nedostatak adekvatnog prostora ne utiče samo na posjetioce, već i na naučnu zajednicu. Istraživači djelimično imaju pristup ključnim artefaktima koji bi mogli doprinijeti novim otkrićima o historiji Bosne i Hercegovine. Istovremeno, mlađe generacije ostaju uskraćene za priliku da se povežu s kulturnim naslijeđem svoje zemlje, što utiče na njihovo razumijevanje identiteta i tradicije.
Rekonstrukcija kao ključno rješenje za dostupnost zbirki
I sedamdeset sedam godina kasnije, prostorni kapaciteti i dalje su najveći izazovi sa kojima se ovaj Muzej susreće. Muzej ne može aplicirati za sredstva međuanrodnih fondova niti na međunarodne projekte, naučni i istraživački rad bez obzira na ograničenja živi, ali većina postavki, bogato kulturno blago nije dostupno javnosti. O Muzeju danas finansijski skrbe lokalne i kantonalne vlasti a budućnost bi mogla biti svjetlija ukoliko bi značaj ovog Muzeja prepoznao entiteski nivo vlasti i filantropi koji razumiju važnost kulture i našeg bogatog prirodnog, historijskog i kulturnog naslijeđa u kontekstu identiteta, tradicije, pripadnosti društva u cjelini. Posebno bi značajno bilo da Bosna i Hercegovina kao država konačno usvoji nedostajuće politike iz oblasti kulture jer prvi korak spoznaje jeste pristupačnost kulture i njenih pripadajućih segmenata svima, što u Bosni i Hercegovini uporno nedostaje.
Budućnost Muzeja Istočne Bosne: Vrijeme je za promjene
Sa svojim bogatim zbirkama, Muzej Istočne Bosne ima potencijal da postane centralna kulturna institucija u regiji. Međutim, kako bi ovaj potencijal bio realizovan, neophodno je osigurati adekvatan prostor za izlaganje njegovih zbirki. Podrška rekonstrukciji muzeja znači podršku očuvanju naše kulturne baštine i identiteta za buduće generacije.
kultura je često na margini politika diljem Zapadnog Balkana.
Primjeri loši kulturnih politika, brige i ne brige, mogu se naći na svakom koraku, od Tuzle do Albanije.
Vode li muzeji u Albaniji iste bitke kakve vode muzeji u Bosni i Hercegovini provjerila je kolegica Bardha Nergjoni.
Gradovi stari milenijumima bez muzeja: Bogatstvo kulturne baštine prepušteno zaboravu
Albanija bilježi značajan interes turista iz inostranstva, a kulturna baština je ključ održivog turizma. Muzeji i kulturno-istorijski spomenici u najvažnijim turističkim gradovima zemlje, koji su zapostavljeni i nedovoljno investirani, ne zadovoljavaju zahteve razvoja ovog turizma.
Ponovno otvaranje muzeja u Draču na čekanju
Arheološki muzej u Draču je jedan od najvažnijih u Albaniji, ali je zatvoren od početka rekonstrukcije prije više od dvij godine, čime je u sjenu bačena historija civilizacije stare skoro 3.000 godina. Najveći u zemlji, muzej ovih razmjera čuva preko 3.000 artefakata koji svjedoče o razvoju grada od antičkog do srednjovjekovnog perioda.
Radovi koji su započeti kako bi se sanirala šteta nastala usljed zemljotresa 2019. godine trebalo je da budu završeni u roku od 17 mjeseci, ali su probili rok. Zgrada Arheološkog muzeja ostaje zatvorena, a i dalje nema informacija kada će otvoriti vrata za posjetioce.
Drač, jedan od najvažnijih antičkih gradova Mediterana po pitanju historije i arheologije, danas pati zbog odsustva muzeja koji bi turistima predstavio kulturu izgrađivanu vijekovima i milenijumima.
Marin Haxhimihali, profesor arheologije, ističe da je Drač od suštinskog značaja za istoriju i baštinu, te ne smije biti zapostavljen. „Drač je jedan od najvažnijih antičkih gradova ne samo u Albaniji, već u čitavom Mediteranu. Život je ovde počeo prije skoro 3.000 godina i traje neprekidno do danas. U ovom gradu se prepliću mnoge kulture i tradicije, i potpuno je neshvatljivo kako 2024. godine ovaj grad, toliko značajan ne samo za Albaniju već i za cijelu Evropu, može biti bez arheološkog muzeja.“
On ističe veliku zabrinutost zbog uništavanja baštine usljed neplanske gradnje koja je nepovratno oštetila naše arheološko bogatstvo. Haxhimihali naglašava da bi muzej donekle olakšao ovu ranu. „Kao da nije dovoljno ono što se dogodilo u posljednjih 20 godina, sa građevinama za koje se jasno zna da su važni spomenici žrtvovani i masakrirani, a kulturni slojevi nepovratno oštećeni, odsustvo muzeja dodatno pogoršava situaciju.
Prisustvo muzeja bi makar djelimično zalječilo ranu nanjetu arheologiji u Draču. Ovde nije riječ o nekoj specifičnoj vladi, jer su oštećenja nastajala još od 2000. godine i nadalje. Dakle, nije riječ o upiranju prstom, već o činjenici da se s jedne strane Drač spominje u historijskim izvorima, postoje direktni arheološki dokazi, a s druge strane nemamo ništa opipljivo osim amfiteatra, koji nije potpuno iskopan. Prisustvo muzeja u Draču je od suštinskog značaja,“ ističe on.
Elbasan i dalje bez planova za otvaranje Historijskog muzeja
Elbasan takođe pati zbog nedostatka arheološkog muzeja. U ovom gradu, koji ne oskudjeva u historijskim objektima i arheološkom bogatstvu koji svjedoče o ranom razvoju, jedina zgrada koja privlači interes posjetilaca je etnografski muzej, za koji se očekuje da će biti obnovljen.
Elbasan je i dalje stanica za sve turiste koji posjete Albaniju, ali etnografski muzej je jedini muzej otvoren za građane i posjetioce. Pandi Suli, bivši nastavnik istorije, naglašava važnost muzeja za očuvanje kulture i njeno prenošenje sa generacije na generaciju. Prema njegovim rečima, grad Elbasan je u lošem položaju, jer nema historijski ili arheološki muzej koji bi prikazao kulturne vrijednosti civilizacije stare vijekovima.
„Nije dovoljno imati samo ovaj muzej; Elbasanu je potreban historijski muzej, ali sada su tu odmarališta. To je žalosno. Bio sam nastavnik istorije i geografije, i žao mi je što čujem da se gradovi poput Berata, Leže i Tirane spominju po svojoj starini, dok se Elbasan uopšte ne spominje,“ naglašava Suli.
Trenutno su jedine posjetljive lokacije za turiste u Elbasanu Etnografski muzej i Paleohrišćanska bazilika otkrivena tokom iskopavanja 2007. godine. Svi materijali otkriveni u Elbasanu su rasuti po slučajnim izložbama ili smješteni na različitim mjestima, ne omogućavajući posjetiocima priliku da se upoznaju sa značajnim arheološkim bogatstvom koje Elbasan posjeduje.
Dok Drač ima svoj muzej i očekuje da ga obnovi, Elbasan nema takve planove u bliskoj budućnosti, ostavljajući milenijumski grad bez identiteta i izvan domašaja turističke atrakcije.
Više o priči trenutnog stanja u Albanskim muzejima, čitajte OVDJE
Autorice priča: Bardha Nergjoni i Albina Vicković
Produkciju ove priče podržala je Tomson fondacija, kao dio projekta Kultura i kreativnost za Zapadni Balkan (CC4WBs). Priča je kreirana uz finansijsku podršku Evropske unije. Njen sadržaj je isključiva odgovornost autora i ne predstavlja nužno stavove Evropske unije.
Također čitajte:
rtvslon.ba/u-zemaljskom-muzeju-bosne-i-hercegovine-prezentiran-projekt-vladarice-balkana/
