Na današnji dan 1995. godine. pet minuta do 9, ispaljena je agresorska granata sa planine Ozren, koja je pogodila okupljalište mladih u centru Tuzle. Samo jedan projektil, zavio je Tuzlu u vječnu tamu. Tu noć, život je izgubio i Almir, a njegova sestra i dan danas traži pravdu.
„Pa koju poruku poslati. Osuđeni Novak Đukić je pobjegao, to je kukavički, on se nije ponio kao oficir, kao vojnik. On je ubio mladost i nedužne. Mi smo jako razočarani. Osuđen je otišao je, štiti ga Srbija i ja nemam riječi“ izjavila je Aida Muslić sestra Almira Jahića.
Na Slanu Banju došao je i Adnan, koji je svoje ime dobio po bratu. Kaže da su mu oduvijek pričali o njegovoj sreći i veselju, kako je njegov brat ostavljao pozitivne dojmove na sve prijatelje, komšije i poznanike. Danas, Adnan je odrasla osoba, ali ga boli što odgovorni idalje nisu iza rešetaka.
„Stagnacija tužilaštva, koje nije podnijelo neke mjere na vrijeme. I tu sve igra i politička mjera, na koju se ne može puno utjecati jer se džu tenzije. Način razgovora je sasvim kompletan, na nivou diplomatije, i tu se može računati i nazad na stagnaciju i tužilaštva i sudstva i internacionalnog prava, koje je, ne mogu reći zaboravilo na ovaj slučaj, ali se nalazi u problemu, jer se ne mogu dogovoriti tri strane.“ kazao je Adnan.
I Aida je razočarana u tužilaštvo, protekle tri decenije prošle su u uzaludnom čekanju, a svaka nada se gubi.
„Pa vidite, kada nešto čekate 29 godina, izgubite svaku nadu. Šta da kažem. Oni ako su nešto htjeli učiniti, učinili bi do sada.“ dodala je Aida.
Sjećanje na svoju mladost, nastavit će nositi Tuzla i njeni građani, jer 71 poginula osoba i više od 150 ranjenih nikada ne smije biti zaboravljena.
