Preminula je još jedna srebrenička majka, Rukija Smajić. U julu 1995. godine ubijeni su joj muž, dva sina, dva brata. Do smrti je tragala za posmrtnim ostacima, no većina ih nije pronađena.
Nije dočekala da pronađe niti jednu kost sina
Rukija je tek jedna od mnogih majki koje su živjele u bolu, tragajući cijeli život za svojim najmilijim, koje do smrti nisu pronašle mir.
Unazad par godina, preminula je i majka Hasma Fejzić. Žena nevjerovatne hrabrosti i snage, koja je u poznim godinama pješačila Marš mira Nezuk-Potočari, put kroz šumu dug oko 100 kilometara, u sjećanje na, u genocidu ubijene muškarce Srebrenice i okoline.
“Ponosno i prkosno, od svoje 62. godine, dvanaest puta hodila je stazom na kojoj je ostao njen rahmetli suprug Husein. Nakon pada Srebrenice, Husein je ubijen, a njegovi posmrtni ostaci pronađeni su u mjestu Križevići”, objavili su tada iz Memorijalnog centra Potočari.”
Hasma Fejzić preminula je u 74. godini.
Umrla je i Hajra Ćatić, majka koja nije dočekala da se pronađe niti jedna kost njenog ubijenog sina Nihada.
“Čula sam se s njom prije dva dana, zvučala je veoma loše, rekla sam joj izdržaćeš ti to kao i sve do sada, ali nažalost nije uspjela. Da je barem uspjela da pronađe jednu kost svog sina, cijeli život se za to borila, ali nažalost nije. Njena duša bi mirnija otišla na onaj svijet, neko bi barem znao da je njen sin postojao, bio bi barem mezar kao neko obilježje”, kazala je tog dana za N1 predsjednica Udruženja majke enklava Srebrenica i Žepa, Munira Subašić.
Nihad Nino Čatić je bio srebrenički novinar koji je izvještavao iz Srebrenice tokom rata, a poslao je i posljednji izvještaj iz grada 10. jula 1995. godine u kojem je najavio zločine i genocid.
Pokušao je da preko šuma dođe do slobodne teritorije. Nije uspio. Njegovo ime i sjećanje na njega prenosi se svake godine i kroz dodjele specijalnih novinarskih nagrada.
“Živim da se sjećam, oplakujem i uzdišem”
Godinu ranije umrla je i Kada Ramić. Žena kojoj su u genocidu ubijeni sinovi Sabit, Dževad, Džemo i Mehmedalija. Sabit je poginuo tokom rata, a Dževad, Džemo i Mehmedalija nisu uspjeli preći put smrti u julu 1995. godine. Identifikovani su i ukopani u Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari.
“Živim da se sjećam, oplakujem i uzdišem. Ne znam ni kako je insan živ nakon svega. Živi se jer se mora. Sabit je poginuo u toku rata, a Dževad, Džemo i Mehmedalija nikad nisu došli, iako sam se nadala da će makar jedan doći. Našli smo ih, i ukopani su njih trojica u Potočarima. Sanjam ih često, učim im Fatihu, Jasin. Nisam ja jedina koja je izgubila sinove, mnoge su majke izgubile sinove. Svakom je njegova bol najteža, svakog njegova rana najviše boli”, govorila je majka Kada Ramić.
“Mama, molim te idi”
Otišla je i Sabaheta Fejzić, majka Srebrenice i veliki borac za istinu o genocidu. Ubijeni su joj muž i maloljetni sin, Rijad. Sjećanje na Rijada ostaje do danas zapisano: “Šaban, Sabaheta i Rijad su 11. jula krenuli pješice prema Tuzli. Ali, zbog kiše granata koja ih je pratila, odlučili su da Šaban nastavi ka Tuzli, a Sabaheta i Rijad krenuli su ka Potočarima. Dok su hodali prema autobusima, Rijadu je naređeno da “skrene desno”. Sabaheta je čvrsto držala sina uza se, ali su je srpski vojnici brutalno udarajući, odvojili od njega. Blijed i u suzama, Rijad se okrenuo Sabaheti i rekao: “Mama, molim te idi.””
Hanifa Đogaz preminula je u 72. godini života. Nije dočekala ni pravosudnu presudu ratnom zločincu Ratku Mladiću. Vojska kojom je ratni zločinac komandovao ubila joj je sinove Samira i Sabahudina, supruga Hameda. Majke Srebrenice su nakon smrti govorili kako se u poznim godinama Hanifa povlačila u sebe i rijetko pričala. Prisjetili su se njenih riječi tokom jednog od suđenja “nema te kazne za ono što su uradili”.
„Koliko je puta išla i prepoznavala odjeću svoje djece, pa ih pokopala, pa nisu bila kompletna tijela, pa naknadno dodavala u mezar“, kazao je tada za neke medije njen zet Dževad Husejinović.
“Grlim tri jele i zamišljam da grlim mog Almira, mog Azmira, mog Abdulaha…”
A takva je sudbina većine srebreničkim majki, da bol preživljavaju iznova. Jedna od njih je bila i Hatidža Mehmedović. Hrabro je živjela sama u srebreničkom naselju Vidikovac, bez supruga, dvojice sinova, mnogobrojnih članova porodice. I danas je se svi sjećaju kao velikog borca za istinu o genocidu, istrajnu u borbi za pravdu, predsjednicu Udruženje Majke Srebrenice.
“Grlim tri jele i zamišljam da grlim mog Almira, mog Azmira, mog Abdulaha. Kad je moj Lalo posadio ove jele rekao je, ženit ću se kad porastu. A sad majka umjesto sinova i unuka obilazi jele“, govorila je novinarima Anadolije svoju bolnu priču majka Hatidža, koja je svoje najmilije 2010. godine ukopala u mezarju Memorijalnog centra Potočari-Srebrenica.
Prije godinu dana, Memorijalni centar Potočari saopćio je kako je preminula još jedna majka Srebrenice, Sadika Mehmedović, majka Muhidina Mehmedovića, čiji su posmrtni ostaci ukopani u Potočarima 2021. godine. Ubijen je maloljetan. Sadika je nemalo nakon toga i posustala.
U 83. godini života, dvije godine unazad, umrla je i Zahida Delić, u Osmačama kod Srebrenice. Majka Juse Delića, kojeg su s još pet srebreničkim momaka, u Godinjskim barama kod Trnova, u julu 1995. strijeljali Škorpioni. Zahidi su ubijena još dva sina, suprug.
“Da pronađem barem nokat…”
Majka Emina Merdžić je umrla u 79. godini, ne dočekavši da pronađe posmrtne ostatke sina Azmira. U jednom od posljednjih intervjua za BIRN Emina je rekla “da je pronađen čak i nokat, zakopala bih ga da vidim taj trenutak. Trebao bi biti dolje pored oca”.
Majke Srebrenice umiru tiho, onako kako su živjele, čekale, molile se. Živjele u bolu, ali nikad takvu bol priželjkivale drugima. Mnoge strahuju kako neće dočekati da pronađu posmrtne ostatke članova svojih porodica, jer 28 godina nakon, za više od hiljadu ubijenih se traga.
Izvor: RTV Slon/Institute For Research Of Genocide Canada (IGC)
